Iz pera Džemaludina Čauševića: Nekoliko riječi o ibadetu i ahlaku

Islam se temelji na pet glavnih farzova: 1. izgovarati riječi svjedočanstva kelimei-šehadet,
2. klanjati pet namaza u 24 sahata,
3. postiti mjesec ramazan
4. dijeliti zekat i
5. ići na hadždž.

Ovih pet farzova jest pet velikih znakova po kojima se musliman/-ka poznaju. Svaki musliman/-ka dužni su nastojati da ovo sve petoro mogu vršiti, jer ko ne bi bio u stanju davati zekat, ići na hadždž, fome fale dva velika farza i on je musliman/-ka samo s prva tri farza. Musliman/-ka kada reknu: „Ja srcem vjerujem, a jezikom izgovaram da nema drugoga boga osim Allaha, koji je oduvijek i zauvijek, koji je Jedini, neovisan o drugom i koji nikom ne sliči,“ sa ovim djelom kelimei-šehadeta obavezuju se da će vršiti Božije zapovijedi, a kloniti se onoga što je Bog zabranio. S drugim dijelom riječi svjedočanstva, naime s riječima: „Ja srcem vjerujem, a jezikom izgovaram da je uistinu Muhammed Božiji sluga i Božiji Poslanik,“ musliman/-ka se obavezuju da će vjerovati u poslanstvo posljednjega odabaranika od Adema pa do Muhammeda. Zato u našem vjerovanju stoji, da vjerujemo sve Božije Poslanike i sve Božije Kitabe, onakve, kakve su date tim poslanicima.

Namazom, molitvom se čovjek približava Božijoj milosti, a post odgaja čovjeka borca da može snositi glad i bolje upoznati sa stanjem onih koji nemaju hrane. Zekatom se čovjek otrese škrtosti i čisti svoj imetak od svega onoga što može upropastiti oboje. Hadždž je najbolji povod da čovjek vidi ona mjesta koja se spominju u islamskoj povijesti i da proširi svoj vidokrug, te da se upozna s braćom u vjeri različitih narodnosti.

Ovo što je istaknuto u skučenom opisu jesu glavne dužnosti muslimana u glavni vanjski znakovi, po kojima se raspoznaju muslimani. Da se ovo kod Boga primi, nužno je da se sve ovo spoji sa lijepim ahlakom (lijepom ćudi, ćudorednim životom). Pejgamber veli: „Poslan sam da usavršim ćudoređe – ahlak.“I zdrav razum nam kaže da bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek koji klanja namaz, izgovara kelimei-šehadet i posti mjesec ramazan, a ujedno kleveta (gibet čini), druge mrzi, potvara, vrijeđa ljude, zavidi i krivo čini drugom, taj čovjek s jedne strane gradi zgradu, a s druge strane je potpaljuje. Njegov nelijepi ahlak uništava njegov ibadet. Bog dragi veli u Kur’anu: Doista, istinski obavljena molitva i istinski klanjan namaz spriječava klanjača od govora ružnih riječi i vršenja gadnih poslova.“ Ko se god ne otrese ružnih misli i gadnih poslova, taj ne može istinski klanjati, postiti i druge ibadete činiti. Čovjek, koji ima ružnu misao, makar ulazio i u džamiju, ne može koristiti islamskoj zajednici. Za takve ljude veli Mevlana Dželaluddini Rumi: „Ne boj se šejtana, koji bježi kad se uči Ajetu-l-kursija, nego se boj onoga šejtana u obliku čovjeka, koji krade mushaf iz mihraba.“

Ukratko rečeno, bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek lijepa ahlaka i kad razgovara, razgovara uljudno, svaki postupak mu vrijedi kao lijep primjer po kojem se treba vladati. Naprotiv, ahlaksuz, hujsuz-čovjek, sa svojim osornim i drskim vladanjem izaziva gnušanje pametnih ljudi i onda kada abdest uzima. Ljudi, koji znaju šta znači abdest pripreme se na njeg, a da nikom ne upadne u oči njihovo čišćenje (pripremanje) za abdest. Abdest nam predstavlja najglavnije stvari iz lijepoga ahlaka. Peremo ruke od vidljivoga praha, a ujedno se obvezujemo dragom Bogu da nećemo s njima ništa učiniti što je On zabranio. Oči peremo od praha i ujedno obećajemo da nećemo gledati ono što je haram. Usta peremo od neugodna zadaha, a ujednodajemo riječ da nećemo jesti ni piti ono što je haram i da nećemo govoriti ružne riječi koje poremećuju ljubav i bratsku slogu među ljudima. Uši peremo od praha, a ujedno i od toga da nećemo ni slušati ružnih riječi. Noge peremo od plisna, a ujedno Bogu obećajemo, da nećemo ići na ona mjesta, gdje se može svađati i haram uraditi.
Ljudi koji ovako abdest uzmu, ne mogu ružno misliti ni o kom, ne mogu zla činiti nikom. Ovakvi ljudi bježe od svega što je zlo.
Bože, povedi nas pravim putem.

Iz knjige: ”Islamska misao”
Autor: M. Džemaludin Čaušević
Za Akos.ba priredila: Fahreta Vreva