Iz pera Džemaludina Čauševića: Jedan vaz
Portal Akos.ba nastavlja sa ciklusima tekstova bošnjačke uleme iz 20. stoljeća. U ovom tekstu se družimo sa Mehmedom Džemaludinom Čauševićem, najmarkantnijom bošnjačkom ličnošću iz prve polovine 20. stoljeća
Pravi muslimani treba da Bogu ibadet čine. Ibadet se može činiti na tri načina: srcem, tijelom i imetkom.
Mi srcem vjerujemo u Boga, naša vjera izlazi iz srca.Naše je srce naša snaga. Nije dosta samo jezikom izgovoriti riječi: Ja vjerujem u Boga, nego to valja i srcem činiti. U njemu su svi naši osjećaji, želje i nade. Srce je kao stanac kamen, koji drži našu vjeru. Ko srcem ne vjeruje, zalud je što jezikom izgovara, zalud je što i sami namaz klanja, ako srcem ne misli na Boga, ako ga srce ne vuče, da vjeruje. Vjera u srcu valja da je tvrda. Takva se vjera zove itikad. Bez dobra itikada nikud. Dobar te itikad u Boga drži, da se i u najvećim mukama i u najvećoj bijedi čvrsto uzdaš u dragoga Boga i da nikad ne kloneš.
Drugi je ibadet tijelom klanjati pet vakata namaza, vrlo važan direk naše vjere u Boga. Kada ezan čuješ, ili kada je pravo vrijeme jednoga namaza, treba da sve ostavis, a da te srce povuče na namaz, na sedždu u pomisao, da si pred Svemogućim Bogom, dželle šanuhu. Isto je tako i treći ibadet vrlo važan: imetkom ibadet činiti. Čuli smo stotinu puta, da treba davati sadaku, na Kurban-bajram dijeliti kurbana među akrebu i sirotinju, dijeliti zekat i ići na Ćabu. Da se ovome ibadetu udovolji, mora čovjek na prvom mjestu da bude imućan. I o ovome valja da malo progovorimo. Imetak, što ga naslijedimo iza roditelja ili rođaka, dobra je stvar.
To je jedna naša sreća,ali glavni je imetak, što ga mi sami zaradimo. Drugim riječima ova važna zapovijed Božija,da musliman ovaj važni ibadet na mjesto donese treba da radi. Zato nam Allah, dželle šanuhu u prvom redu zapovijeda: radite i radite, pa da onda stečete taj nimet , koji se zove imetak, kojim ćete spomenuti treći ibadet moći vršiti. A što treba jedan musliman da radi? Stotina je radova i zanata pred nama. Kopaj, ori i obrađuj zemlju! Udri čekićem, bodi silom,cijepaj bradvom! Zidaj kuću,šij iglom, trguj! Piši perom, rasvijetli elektrinom, upravljaj paromlinom i parnom mašinom! Svaki je taj posao, kada se vrši s Božijim priznanjem dobar i berićetli. Svakim se tim poslom stiče imetak, da možes sebe i svoje uzdržati i siromašnom bratu pomoći. Svaki ti posao daje mal ili ako si još zdrav, otiđi i na Ćabu. Posao, rad je glavni. To je ponos ljudski. Nerad, ljenčarenje je mrsko i Bogu i ljudima. Ljenčarenje dovodi do fukaraluka, a fukaraluk je u islamu jedna ljaga, ako je musliman ljenčarenjem unj pao. Islam mrzi lijenčine. Oni nisu nigdje prispjeli.
Ima nas, po našem mišljenju, pa ne možemo da udovoljimo potpunom ibadetu, kako ga u početku napomenusmo. Evo u prvom redu Boga, dž.š., srcem vjerujemo, u drugom redu klanjamo pet vakata namaza.
Nijesmo toliko imućni, pa da i malom možemo da pomognemo brata svoga. Sada nam i to razjašnjuje dalje ovaj vazu-nasihat. U ibadeti malije ne spada samo da malom pomažemo, nego i svojim znanjem. Ibrahim je hodža; on neka nam kaže kako ćemo kao muslimani živjeti u Božijem rizaluku; neka nas pouči, neka nas opominje i navraća na dobro , a mi ćemo ga slušati.
Omer je školovan. On neka nam kaže kako ćemo se snaći u političkom životu, neka nas upućuje, kako ćemo djecu odgajati, kako ćemo čuvati zdravlje i tako dalje. Huso je majstor, pravi opanke, cipele, šarpelje.On neka dozove ono siroče, što onako izgubljeno hoda i prosi po čaršiji, pa neka ga uči zanatu i uputi na zaradu, da može da živi. Eto, brate, načina dosta, da sevab stečeš, da potpun ibadet činis dragome Bogu, dž.š.
Na posao, braćo, i po kasabama i po selima, na rad,da radimo svi, pa da se i Bogu odužujemo i branimo u životu od zla, muke i patnje.
Preuzeto iz: Pravda, kalendar, 1929.
Iz knjige: Islamska misao h. Mehmeda Džemaludina Čauševića (izbor radova)
Izdavač: El Kalem, Sarajevo,1998.
Pridružite se Facebook stranici posvećenoj ovom bošnjačkom velikanu
