Džemaludin Čaušević: Mi učimo Kur’an, ali ono što on od nas traži u radu i trudu drugi izvršavaju
Kur’an nas uči da moramo crpiti pouku iz svega što se zbiva kod nas i oko nas. Kur’an nas upućuje a i Pejgamber nam kaže da znanje i razne vještine ne smijemo zanemariti. Svaki musliman i svaka muslimanska dužni su tražiti mudrost i znanje. Jedan čovjek ne može znati ono što više ljudi zna, jedan narod ne može znati onoliko koliko znaju svi narodi na zemaljskoj kugli. Zato nam Kur’an naređuje da putujemo, da obilazimo svijet, da učimo razne jezike kako bismo što lakše postigli umotvorine raznih naroda.
Kur’an kaže: „Putujte i pomno ispitujte šta se sve dogodilo i šta se događa u pojedinim krajevima, pa onda crpite pouku.“
Bog nas je obdario i dao nam snagu pomoću koje hodamo, gledamo, slušamo, razumimo i raspoznajemo, pa se naravno traži od nas i da ibret uzimamo, da crpimo pouku. U svakom poslu ima lakši, pa teži način s kojim se postizava taj posao. U poučavanju djece imaju različiti načini i mi smo dužni da uzimamo najlakši način, jer Pejgamber kaže: „Olakšavajte, a ne otežavajte. Govorite onako kako će vas razumjeti.“
Ako vidimo da je kinaski način poučavanja lakši, mi smo dužni da ga primimo ne vodeći računa što Kinezi nisu muslimani. Tako je i kod obrađivanja zemlje i sviju drugih zanata. Moramo se u svemu pridržavati onoga što je najkorisnije i najpraktičnije. U pogledu zajedničkog vjerskog opstanka moramo imati sve što druge vjerske zajednice imaju kao uslove za opstanak. Muslimani i muslimanke dužni su da u radu i zaradi, u znanju i vješini crpe pouku i od drugih. Ako može neko biti dobar šloser, pa zašto ne možeš i ti, ako je neko trgovac ili krojač, pa nastoj da postigneš tu vještinu i ti. U radu i trudu treba imitirati pametnije i nastojati biti dobar radnik i vješt trudbenik, a ne provoditi dragocijeno vrijeme u ljenčarenju i pančarenju.
„Ko je kod očiju slijep, a kod ušiju gluh i koga je zamračio um i razum – taj ne spada među ljude.“
Mi se i danas tužakamo i žalimo, stari način terziluka, kovačluka, saračluka i drugog, a uistinu trebali bi žaliti i kuditi našu lijenost, našu neukost i neupućenost. Velika je ludost bila misliti da će drugi čekati i gledati na nas, ili da će se vrijeme okrenuti prema našoj želji. Sad su i šila i igle drukčije, čekići i vignjevi su se promjenili. Škole i način školovanja se izmjenio, i ko se ne bude snalazio u ovim novotarijama on je izgubljen. Svijet se okreće naprijed, pa ako se i mi ne budemo ravnjali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi. U prošlosti smo puno drijemali, trebamo se već jednom proći. Dok smo mi tražili pomoći od turbeta, od mrtvih ljudi, dok smo izgledali da nam halife i hilafet očuvaju našu vjeru, drugi su se dali na izvađanje praktičnih sredstava. Vrtili su planine, ulazili su u utrobe zemlje, vadili rude, iskorištavali šume i sticali bogatstvo. Mnogi su opet dizali i uspostavljali sve što treba za očuvanje svoje zajednice. I ovdje se ispunila ona trajna istina da „znaniji i neznaniji ne mogu biti jednaki“. Mi učimo Kur’an, mi slušamo Kur’an, ali ono što Kur’an od nas traži u pogledu rada i truda, to drugi izvršavaju. Trebamo već jednom i mi saznati da svaki rad, da svaki zanat, da svaki posao traži stručnu naobrazbu. Kako svaki čovjek ne može biti liječnik, tako isto ne može biti ni obrtnik i trgovac. Kako liječniku treba duga teoretska i praktična naobrazba tako isto treba i trgovcu i obrtniku, pa i drugim zanačijama. Snagu vida Bog je postavio tako, da gledamo naprijed a ne da idemo natrag.
Bog nas je zadužio da dajemo zekat, da dijelimo milostinju, da uspostavljamo sve ono što nam treba za očuvanje naše vjere. Ove dužnosti da se uzmognu vršiti potrebno je da muslimani i muslimanke budu bogati. Za sticanje bogatstva treba veliko znanje, velika vještina i ogromna praksa. Dakle, kad nam Bog naređuje da zekat dajemo, da za svoju vjersku zajednicu gradimo škole i velike učevne zavode, te razna sirotišta i skloništa, onda nam naređuje da i u znanju u svim zanatima budemo potpuni. Naravno sa sva znanja, sve zanate ne može svaki pojedinac postići, ali pojedine struke znanja, pojedine zanate i pojedine vještine trebaju posjedovati pojedine grupe Islamske zajednice i time će se izvršiti taj farz. Borba za život je vazda teška bila, a naročito u ovom vremenu u kome živimo ta je teškoća mnogo povećana. Ali musliman ne smije očajavati, mora ulagati sav trud da najprije sebe izbavi iz siromaštva, a zatim da se pobrine i za svoju vjersku zajednicu. U dobrim djelima potpomažite se i u tom budite kao jedna cjelina – a nemojte davati povoda da se među vama širi grijeh i neprijateljstvo veli dragi Allah, što nam može služiti kao glavna polazna tačka našoj boljoj budućnosti.
Bože! Ti si kazao da si poslao opomenu – Kur’an i rekao Si da ćeš Ga Ti čuvati. Bože! Ja čvrsto vjerujem da Si Ti onaj koji stvara volju za dobra djela. Bože! Uputi jednu najnapredniju naciju da primi Tvoju jedinu vjeru islam, pa da se tako vjera mira i spasa učvrsti na cijeloj zemaljskoj kugli. Bože! Ti Si Rabbu-l-alemin, Ti Si tvorac svega, Ti upravljaš ljudskim srcima.
Iz knjige: ”Islamska misao”
Autor: M. Džemaludin Čaušević
Za Akos.ba priredila: Fahreta Vreva
