Znaju li u Našoj stranci da katolici pripadnici OS idu na hodočašće u francuski Lurd

 Na osnovu zvaničnih sporazuma i dosadašnje prakse vjerskih službi u Oružanim snagama možemo reći da je država, u ovom slučaju Ministarstvo odbrane, osigurala zakonski i organizacioni okvir za slobodan vjerski život u Oružanim snagama. Naravno, kada je riječ o organizaciji i unaprjeđenju vjerskog života u Oružanim snagama uvijek je moguće tragati za efikasnijim rješenjima. Primjera radi, nekoliko pripadnica Oružanih snaga su zbog nošnje hidžaba ostale bez posla ili se protiv njih još uvijek vode disciplinski postupci. Nažalost, u Oružanim snagama još uvijek je na snazi diskriminirajuće pravilo da pripadnice OS ne smiju imati hidžab, odnosno biti pokrivene. Još veća žalost je što borci za ljudska prava, poput Haverića, nisu nikada ni pokušali građanima pomoći u borbi za njihova osnovna prava u ovom i brojnim drugim slučajevima diskriminacije, poput obezbjeđenja ishrane u skladu s vjerskim principima pripadnika Oružanih snaga na cijeloj teritoriji domovine itd.

 Haverić u svom pretencioznom pristupu ovoj temi nije razmotrio, a kamoli naveo, da pravo na hodočašće imaju svi pripadnici Oružanih snaga, bez obzira na konfesiju. Stoga, jedni odlaze na hadž, a drugi na drukčije hodočašće, poput katoličkog u francuskom Gospinom svetištu Lurd.

S ovim propustom u Haverićevom komentaru i medijskim iskorištavanjem ove teme (Hadžijanje preko naših leđa…), u ovim svetim danima hadža, stekao se utisak da je Islamska zajednica sa «svojim vjernicima» ugovorila nečastan sporazum s Ministarstvom odbrane bez znanja drugih te da muslimani na ovaj način čine nepravdu svojim kolegama u Oružanim snagama.

 Također, ako bismo iole mogli skinuti okove agresivnog materijalizma hodočašće bismo mogli smatrati i jednom vrstom edukacije i moralnog usavršavanja pripadnika Oružanih snaga. Kada službenici različitih javnih ustanova, poput profesora, odlaze na seminare i konferencije diljem svijeta, je li to “Seminarenje” preko naših leđa?

 Pripadnici Oružanih snaga rade i žive u ekstremnim uvjetima. Njihova prava svakodnevno su ugrožena, drugim riječima često nemaju svakodnevice. Zar hodočašće ne može biti jedna vrsta nagrade ili satisfakcije za ove ljude? U toku posljednjih poplava bili su heroji, a sada su, izgleda, nešto drugo.

 Naravno, ako je odlazak pripadnika Oružanih snaga na hodočašće problem i svi građani izražavaju nezadovoljstvo s ovim ne treba ga smatrati nevažnim, ali ga treba uporediti s drugim problemima, poput finansiranja stranaka ili stambenih povlastica za političare/umjetnike, kako bi se odredili prioriteti u rješavanju problema, što bi umnogome olakšalo i profesoru Haveriću u određivanju prioriteta prilikom pisanja saopćenja ili komentara.

preporod.com