Zloupotreba časnog

Upotreba nečeg ili nekog u pogrešnu i nenamjensku svrhu, najčešće u svoju korist, a na štetu drugih je jednostavno pojašnjenje pojma “zloupotreba”.

Zloupotreba položaja, ovlasti i moći, povjerenja i emaneta i zloupotreba ljudi, pa i pojmova je česta pojava u savremenom društvu, a u bosanskohercegovačkom čak i normalna svakodnevnica.
Od svih navedenih, zloupotreba pojmova je možda najneobičnija, a zloupotreba časnih pojmova poput naroda, vjere i domovine radi nečasnih ciljeva nije ništa novo, ali je postalo začuđujuće normalno.

Pet je stadija zloupotrebe vjere i domovine:

1. Zloupotreba pojmova vjere: Bog, vjera, džamija/bogomolja, Kur’an, zaklinjanje u svetosti, često spominjanje vjerskih termina itd, i zloupotreba pojmova domovine: patriotizam, narod, teritorij, armija, itd., radi lične koristi (bogaćenja, karijere i slave), najmanje je štetna za širu zajednicu. Koristi tim pojedincima i udruženjima, a ne šteti vjeri i domovini, jer su vjera i domovina neovisne od zloupotrebe.
2. Međutim, kada ljudi koji predstavljaju institucije vjere i domovine na raznim nivoima zloupotrebljavaju te institucije radi lične koristi ili nesposobnosti, onda štetu trpi šira zajednica, a vrijednosti vjere i domovine budu predstavljene iskrivljenim aršinima.
3. Zloupotreba ljudi koji predstavljaju institucije vjere i domovine, tj. predvodnika od strane pojedinaca i udruženja za identitet jednog naroda je poguban. “Sive eminencije” koji se kriju, a indirektno upravljaju i zloupotrebljavaju i ljude i institucije, nanose nesrazmjerno štetu narodu, vjeri i domovini.
4. Zloupotreba iskrenih vjernika i patriota od strane pojedinaca i udruženja je direktno uništavanje budućnosti svoga naroda jer priklanjanje jednoj ili drugoj strani dovodi do verbalnih i fizičkih sukoba, a ljudi i udruženja postaju kult svetosti što je početak postmodernog idolopoklonstva.
5. Zloupotreba pojma zajednice koji obuhvata narod, vjeru i domovinu je najdirektniji napad i put samouništenja slobode i dostojanstva jedne zajednice. Zloupotreba osjećaja pripadnosti u vjerskom i teritorijalnom smislu je najveća mogućnost manipulacije narodom.

Umjesto zaključka, riječi iz časnog Kur’ana dovoljna su poruka:
“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!”

Piše: Zehrudin-ef. Hadžić

Akos.ba