Zločinci Goring i Praljak: Od nacizma do zločinačkog poduhvata
Teatralno samoubistvo presuđenog zločinca Slobodana Praljka podsjetilo me je na davno čitanu biografiju Hitlerovog bliskog saradnika Hermanna Goringa. Upravo je nacistički zločinac Goring kao i zločinac Slobodan Praljak svoj „otpor“ prema priznatom sudu pokazao na isti način – trovanjem nakon izvršene presude. Reakcija Slobodana Praljka jednog od idejnih tvoraca tzv. Herceg – Bosne nakon potvrđene osuđujuće presude podsjeća na onu od Goringa, jer su i jedan i drugi odbili da priznaju gnusne zločine u kojima su učestvovali.
Otrov u kremi za kožu
Goring, poznati egoista željan slave i položaja nije se mirio sa porazom u Prvom svjetskom ratu, pa je svoj bijes iskalio godinama kasnije tokom postojanja Hitlerovog režima. Ono što je u konačnici ostalo u sjećanju historičara, ali i svih onih koji su se bavili suđenjem zločincima nakon završetka Drugog svjetskog rata bio je način na koji je Hermann Goring završio svoj život. Naime, većina presuđenih zločinaca iz Drugog svjetskog rata koji su odgovarali pred Niberškim sudom osuđeni su za svoja zlodjela vješanjem. Ovakva sudbina nije mimoišla ni istaknutog poklonika lika i djela Adolfa Hitlera, međutim Goring se nije mirio sa svojom sudbinom. Za Goringa je bilo nezamislivo da bude kažnjen vješanjem pa je stoga u kremi za kožu uspio unijeti otrov cijanid – koji je bio popularan kod svih istaknutih nacista toga vremena.
Praljak kao Goring
Slobodan Praljak prije nego je došao u pritvor suda u Hagu često je davao izjave za medije u kojima sa podsmijehom govori o Starom mostu u Mostaru, ali i o Bošnjacima kao narodu. Posebno ostaje upečatljiva njegova izjava o tome da „Stari most nije simbol ničega“ te da se HVO „neće ispričati nikome“. Bahatost Slobodana Praljka u javnim istupima govorila je o njegovom agresivnom nacionalizmu i nepoštovanju drugog i drugačijeg. Baš kao što ni Goring nije poštovao žrve u Drugom svjetskom ratu ističući da on ne zna za masovna ubistva za koje ga je sud optuživao tako je i do kraja ostao dosljedan u svojim lažima i Praljak. Međutim ono po čemu će historija posebno zapamtiti Praljka biće navod sa početka teksta o samoubistvu, sličnom metodom kao što je to Goring učinio. Jedno je sigurno, Praljak je ovim činom dodatno osramotio one koji ga podržavaju, a svakako je svoj lik i djelo poistovjetio sa presuđenim nacistom. Današnja presuda je i konačni dokaz da zlo neće pobijediti, te da pravde ima, ma koliko je dugo čekali. Generacijama koje dolaze ostaje da opominju i sjećaju se zla koja su uradili Goring i Praljak kako se slični zločini ne bi ponavljali više nigdje, pogotovo ne na Balkanu.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
