Životna priča Damira ef. Babajića: Pogled na život pun nade i vjere
Piše: Alem Dedić
Ako želiš znati šta znači jedna godina, pitaj studenta koji je pao zbog jednog ispita. Ako želiš znati značaj jednog mjeseca, pitaj majku čija je beba mjesec ranije došla na svijet. Ako želiš znati značaj jednog dana, pitaj zaljubljene koji čekaju da se vide. Ako želiš znati značaj jedne sekunde, pitaj onog ko je preživio nesreću.
Upravo ovo posljednje desilo se Damiru Babajiću iz mjesta Rašljeva kod Gračanice. Trenutak nečije nepažnje zauvijek mu je promjenio život. Damir je šestoga juna 2007. godine krenuo u obližnje mjesto na mevlud koji se održavao uoči otvaranja džamije u Bjelavama kod Srebrenika, te se automobilom zaustavio na raskrsnici da propusti vozilo iz suprotnog smjera. U tom trenutku u njegov automobil sa stražnje je strane udarilo vozilo koje se kretalo brzinom od 150 kilometara na sat.
“Sjećam se, nikada neću zaboraviti taj dan. Sjećanje na taj dan duboko se urezalo u mene. Trenutak nečije nepažnje promijenio je moj život iz korijena. Toga dana doživio sam saobraćajnu nesreću u kojoj sam ostao vezan za invalidska kolicaˮ, prisjeća se tog kobnog dana u razgovoru za Novo vrijeme Damir Babajić.
Četiri godine u kolicima
Do toga dana Damir je vodio uobičajen život, živio je i radio kao imam u mjestu Dedići kod Srebrenika. Ali od tada se sve promijenilo. I on se promijenio. U kolicima je proveo četiri godine. Iako su mu ljekari predvidjeli da će zauvijek ostati vezan za kolica, on se nije predavao. Počinje njegova borba, i to, kako to Damir voli reći, najčešće borba sa samim sobom. Bilo je trenutaka kada se gubio, kada je padao, ali nikad nije gubio nadu u Božiju milost. Upravo mu je vjera u Boga davala najveći podstrek da ne odustane i da se bori. U kolicima je zavolio svoga Gospodara više nego kada je bio zdrav. Upravo zbog te bezuvjetne vjere i nade u Boga i u najtežim danima, mjesecima, pa i godinama osmijeh je krasio njegovo lice. I sada kada hoda uz pomoć štaka, jednostavno ostanete zadivljeni tim osmijehom.
Vjera u uspjeh
U trenucima kad bi mnogi odustali on se nije predavao. Godine 2008. upisuje i u roku završava Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a nakon toga upisuje postdiplomske studije na istom fakultetu. Počinje trenirati košarku u kolicima u gradačačkom klubu “Zmajˮ, 2010. godine proglašen je najboljim sportistom općine Gradačac za 2009. godinu, a 2012. godine postaje član Općinskog vijeća Srebrenik…
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novog vremena:
