Život i smrt: Mlađi brat smrti je san!
San čovjeka izvodi iz okvira ovoga svijeta i u stanju sna ga ne osjeća niti o njemu nešto zna. Spavač je potpuno odvojen od ovoga svijeta i dešavanja u njemu kao i od zakonitosti koje u svijetu vladaju.
VIDOVI STVARANJA
Postoje četiri vida stvaranja:
1. Stvaranje bez prisustva muškarca i žene — Allahovo, dž.š., direktno stvaranje bez prisustva vidljivih uzroka. Tako je stvoren Adem, a.s.
2. Stvaranje od muškarca bez prisustva žene. Tako je stvorena hazreti Hava koja je stvorena od Ademovog rebra, o čemu nam govori Kur’an: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drjugu njegovu stvorio. (En-Nisa, 1)
3. Stvaranje posredstvom muškarca i žene koje se odvija uz volju Uzvišenog Allaha a putem vidljivih uzroka. U ovom slučaju uzroci su postojanje muškarca i žene. Međutim Allahova, dž.š., beskrajna moć nalagala je da materijalni uzroci stvaranja ne rade sami, već voljom Gospodara uzroka. Tako se muškarac oženi ženom i budu prisutni materijalni uzroci za začeće djeteta a da se pored svega toga začeće i rađanje ne desi, jer je volja Uzvišenog Allaha iznad svih materijalnih uzroka. Pogledajmo sljedeće riječi Uzvišenog: “Allahova vlast je na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće-mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve može.” (Eš-Šura, 49-50)
Iz navedenog ajeta saznajemo da se i pored prisustva uzroka — muškarca i žene začeće i rađanje dešava isključivo uz Božiju volju. Rađanje i začeće nisu mehanički procesi čiji su uzroci samo ljudski. Sve materijalne uzroke nadvisuje volja Gospodara svih uzroka — U zvišenog Allaha.
4. Četvrti vid stvaranja predstavlja stvaranje Isa, a.s., sina Merjeminog od žene bez prisustva muškarca.
Uzvišeni Allah je ljudi ma odredio dva razdoblja kroz koja ljudi prolaze — život i smrt. I život i smrt su Allahova djela, n čemu U zvišeni kaže: “Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta.” (El-Mulk, 2)
Svako od ovih razdoblja i život i smrt imaju svoje zakoni- tosti koje nad njima vladaju. Te zakonitosti poznajemo samo onoliko koliko nas je Uzvišeni putem objave obavijestio, a to je posve malo. I pored te male količine nanja u stanju smo donositi općenite sudove o životu i smrti
Neki tvrde da u univerzumu postoji samo ono što smo u stanju vidjeti u stanju budnosti i pored činjenice da te iste osobe svakodnevno bivaju usmrćene i ponovo vraćene u život, prilikom spavanja. Oni prelaze iz zakonitosti života u zakonitosti smrti u jednoj sekundi, a da to ni ne primjećuju. O tome Uzvišeni kaže: “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one dmge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.” (Ez-Zumer, 42)
Kada čovjek spava prelazi iz jednoga stanja u drugo u kojem vladaju drukčije zakonitosti, dok u stanju budnosti potpada pod neke druge. On vidi materijalne stvari i obavlja životne aktivnosti pomoću razuma. Živi u vidljivom svijetu koga svi poznajemo i u kojem učestvuje cjelokupno čovječanstvo. Međutim, kada zaspimo ulazimo u jedan drugi svijet koji se ne pokorava razumu, logici niti mora biti u skladu sa osjetilnim stvarima na dunjaluku. U stanju sna izlazimo iz ograničenja vremena jer čovjek u snu gubi osjećaj za vrijeme. Kad ne bi pribjegao sredstvima za računanje i mjerenje vremena ili prirodnim pojavama kao što su dan i noć, ne bi znao koliko je vremena proveo u snu.
San čovjeka izvodi iz okvira ovoga svijeta i u stanju sna ga ne osjeća niti o njemu nešto zna. Spavač je potpuno odvojen od ovoga svijeta i dešavanja u njemu kao i od zakonitosti koje u svijetu vladaju. Čovjek vidi u snu dok su mu očni kapci zatvoreni. Trči dok njegove noge nepomično leže na krevetu. Pada sa vrha visokog brda i ne biva povrijeđen. Čovjek u snu leti u zraku ili propadne u zemlju. Osjeća, plače ili se smije dok spava. U slučaju noćne more ispušta strašne glasove ili prestrašen ustaje iz sna. Čovjek se u stanju sna ne pokorava zakonitostima razuma, logike niti zakonitostima koji nad nama vladaju u vidljivom svijetu. Ukoliko naprimjer kažete nekome da ste u jednoj noći dvadeset puta otišli u Ameriku, da li može da vas proglasi lašcem? Naravno, da ne može. Ukoliko nekome kažete da ste u snu razgovarali sa osobama koje su odavno mrtve, da li će vas neko smatrati lašcem. Naravno, da neće
KOJE SU TO ZAKONITOSTI SNA
U trenucima sna kako smo već spomenuli čovjek se pokorava zakonitostima do kojih ne može doprijeti nauka. Ljudi su suglasni da ono što spavač vidi u snu izlazi iz okvira zbiljskih zakon.itosti. Ma koliko se pretjerivalo i otišlo daleko u prepričavanju snova o tome se ne raspravlja jer pripada području neracionalnog.
Različite škole psihologije pokušavale su pronaći tumačenje za ono što ljudi vide u snovima ali su sve doživjele neuspjeh, i pored svih uspjeha koje je postigla psi hologija. Rezultati psihologije u ovom području čiste su pretpostavke i nagađanja koja ne dolaze do istine.
Znanost tvrdi da je maksimalan period rada ljudskoga uma tokom sna svega 17 sekundi. Međutim, čovjek sanja i katkad mu je potreban sat ili više vremena da ispripovjeda svoj san.
Taj prelazak iz jedne zakonitosti u drugu dešava se svakome od nas. Uzvišeni Allah je iz milosti prema Svojim robovima htio da znaju da čovjek prilikom spavanja prelazi u svijet mrtvih a da mu u trenutku kada se probudi vraća njegovu dušu. Zašto? Da bi čovjek znao da je moguć prelazak iz jedne zakonitosti u drugu. Kada sc kaže da će na drugom svijetu živjeti vječno znat ćemo da će se pokoravati drugim zakonitostima i nećemo se čudiu! Kako čovjek može biti vječan? Jer život na drugom svijetu ima svoje zakonitosti koje se primjenjuju na čovjeka.
Dakle, prelazak svakoga od nas iz jedne zakonitosti u drugu dešava se svake noći a da to ne osjećamo. Potom se vraćamo Allahovom, dž.š., moći u okvire prve zakonitosu koja nad nama vlada u trenucima jave.
Ne vjerujem da iko od onih koji se smatraju znalcima psihologije može da nam objasni kakvim se zakonitostima pokorava čovjek u trenucima sna, kako vidi u snu iako su mu očni kapci zatvoreni, kako trči u snu a da se ne pomjera iz svoga kreveta, kako putuje a da ustvari ne napušta mjesto na kojem leži?
Na kraju nam se nameće zaključak da čovjek posjeduje i druge odlike koje ne poznajemo a koje rade u toku sna kao i da postoje zakonitosu koje ne poznajemo a pomoću kojih čovjek prelazi u druga stanja tokom svoga života.
Odlomak iz knjige: “Život i smrt”
Autor: Muhammed Mutevelli Es-Sa’ravi
Prijevod: Ahmed Hatunić
Izdavač: Bookline ; Sarajevo, 2008.
Akos.ba
