Žene pravovjerne: Ummu Selim er-Rumejsa

Porodica i porijeklo

Ensarijka, Nadžarijka iz plemena Hazredž. O samom imenu se razilaze, ali je poznata kao Rumejsa i po nadimku Ummi Sulejm bintu Selman En-Nedžar.

Nju za Resulullaha ne veže samo spona islama nego su tu i rodbinske veze. Sinovi Nadžarovi su bili daidže njegovom ocu. To je divan ogranak stabla čije je porijeklo isto tako divno, a izdanci obimni i plodovi berićetni.

Njen brat Haram bin Selman je jedan od sedamdeset hafiza Kur’ana koje su mušrici izdali kod bunara Meune. On je onaj koji ih je stao dozivati: Ja sam poslanik Poslanika Božijeg. Došao mu je jedan od njih iza leđa i teško ga ranio kopljem. Kada je osjetio toplinu vrha u svome tijelu, njegova mu’ minska snaga je progovorila. Tako mi Gospodara Ka’be, pobijedio sam!!!

Njena sestra Ummu Haram bintu Selman, žena Ubadet ibn Samita, kada joj je Poslanik rekao da će od njegova ummeta biti ljudi koji će ploviti morem na Allahovom putu, rekla je: Zamoli Allaha da i ja budem od njih? Odgovorio joj je. Ti ćeš biti od njih.

Allah, dž.š., je ostvario nagovještaj Svoga Poslanika. Ona je učestvovala u pomorskoj bitki protiv Vizantije, za vrijeme Muavije, r.a., u društvu svoga muža. Oni su jedna porodica. Njihova srca sliče jedno drugom po dobru i tako će nasljeđivati jedni druge.

Rumejsa kao supruga

U doba džahilijeta Ummu Sulejm je bila udana za Malik ibn Nedra En-Nedžarija. S njime je rodila Enesa. Nakon što je Allah objavio islam primila ga je prva od ensarija a zatim se, kao mu’minka koja treba da širi poziv dalje i kao supruga koja želi dobro svome mužu, prihvatila obaveza i ponudila mu prihvatanje islama. Njega je tada obuzela džahilijetska žestina, pa se naljutio na nju, i napustio je pobjegavši u Siriju, gdje je i umro. Tada je Ummu Sulejm govorila. Neću se udavati dok Enes ne odraste i počne učestvovati u društvu učenih.

To je bio razlog da je Enes kasnije govorio: Allah nagradio moju majku zbog mene. Ona je mene lijepo odgojila.

Poslije izvjesnog vremena zaprosio ju je Ebu Talha, a bio je tada idolopoklonik. Rekao joj je: Enes je počeo da sjedi s ljudima i da vodi razgovore? Ona mu odgovori: Ebu Talha, ja lijepo mislim o tebi i slični tebi se ne odbijaju, ali ti si nevjernik, a ja muslimanka i ne mogu se za tebe udati.

Šta ti je Rumejsa? Zar ne misliš na žuto i bijelo (zlato i srebro)? Ona odgovori sasvim sigurno i jasno:

Ne želim ni žuto ni bijelo, a zar ti možeš obožavati ono što niti čuje, niti vidi, niti može kome naškoditi. Zar se ne stidiš, Ebu Talha, da obožavaš drvo izraslo iz zemlje, koje je neko isklesao? Ako primiš islam – to je mehr. Drugih darova ne tražim.

Nakon ovih riječi punih snage i imana izmijeniše se stara Ebu Talhina rezonovanja, izmijeniše se njegovi pogledi i on reče: Kome se treba obratiti da bih prihvatio islam? Resulullahu, idi k njemu – reče mu ona. Ebu Talha je otišao hitajući Poslaniku, a on sjeđaše među svojim ashabima. Kada ga je ugledao reče: Došao vam je Ebu Talha, a svjetlo islama je među njegovim očima. Ebu Talha primi islam pred Poslanikom i prenese mu riječi Rumejse. Poslanik ih vjenča, uz uvjet koji je ona postavila.

Ćud je ženska da se ponosi veličinom svoga mehra i ništa im ne može zamijeniti dirheme i dinare. Međutim, Ummu Sulejm je postavila novi običaj kojim će se sljedeća pokoljenja ponositi, tom veličinom njenog poduhvata.

Sabit EI-Benani je, nakon što je citirao hadis o njenoj udaji, rekao: Nisam do sada čuo za veći mehr. Ona je islam uzela kao mehr.

Živjela je Ummu Sulejm sa Ebu Talhom u sretnom braku punom ljubavi. Kada bi pogledao u nju obradovala bi ga. Izvršavala bi ono što bi joj naredio a imetak i čast bi čuvala kada je on bio odsutan. Njihova je sreća dostigla vrhunac kada su dobili dijete koje je Ebu Talha jako zavolio. Nazvaše ga Ebu Umejrom i Poslanik bi se s njim poigrao kada bi ih posjećivao.

Jednom prilikom ga Poslanik zateče tužnog pa mu reče: Što li je to Ebu Umejr tužan? Rumejsa mu odgovori: Božiji Poslaniče, uginuo je slavuj s kojim se igrao. Vjerovjesnik šaleći se reče: Ebu Umejre, šta je jedan slavuj? Allah je htio da ispita ovaj srećni bračni par draguljom njihova života, plodom njihove ljubavi, rođenim djetetom, da bi ostavio Ummu Sulejmi vječni spomen u historiji. Preko nje primjer kakva treba da bude supruga muslimanka.

Dječak je obolio i bolest ga je sve više crpila. Njegov otac se potpuno zabavio njime. Boljka njegova djeteta još više je boljela njega. Stalno je ranio i odlazio Poslaniku, a kada bi se vraćao pitao bi za sina. Jednog jutra, kada je Ebu Talha otišao Poslaniku smrt je uzela nevino djetešce. Šta majka da radi? Izgubila je svoje dijete, svoju radost, zjenicu svoga oka?

Vidimo da mnoge žene proklinju svoje muževe, domove, bez razloga. Neke, opet, od malih nezgoda čine velike nesreće derući svoje haljine i lupajući se po obrazima. Međutim, Ummu Sulejm je bila razborita, prisebna. Dječak je umro. Ona ga je zamotala u ćefine, ukopala i, kada je sve to završila, poslala je Enesa po Ebu Talhu i naredila mu da mu o smrti ništa ne govori, nego će ga ona prva o tome obavijestiti.

Ebu Talha je došao i pitao: Kako je dijete? Ona je rekla. Smirio se, mislim da se odmara.

Pomislio je otac, suprug da se sin oporavlja. Taj dan je postio, pa mu je ona donijela iftar te je iftario. Kada je nastupila blaga i mirna noć podala mu se, a on je prihvatio i izvršio svoju potrebu. Kad je ustao, okupao se i želio je izaći ona mu reče: Ebu Talha, šta misliš kada bi neko posudio jednoj porodici nešto, on to tražio natrag, da li ovi imaju pravo da mu to uskrate? On joj odgovori: Oni na to nemaju pravo, posuđena stvar treba da se vrati vlasnicima.

Kad je dobila od njega ovaj odgovor, reče: Allah je nama dao našeg sina, zatim ga uzeo od nas, pa znaj da je on kod Allaha. Mi smo Allahovi i njemu se vraćamo.

Pustila si me da se onečistim pa si mi onda rekla za našeg sina?! Otišao je Poslaniku, klanjao sa njim i ispričao mu šta se desilo, a Poslanik mu reče: Allah vas blagoslovio u toj noći.

Dizala se Poslanikova dova, a bijahu joj otvorena sva nebeska vrata, pa im se rodi iz te noći Abdullah ibn Talha, otac Ishaka bin Abdullaha, poštovanog pravnika, kadije i njegove braće kojih je bilo deveterica. Svi su od njega preuzeli nauku i Kur’an učili.

Rumejsa kao majka

U prošloj priči smo iznijeli uzor majci kad izgubi dijete, a ostane sa mužem, a sada iznosimo slučaj kada se izgubi muž, a dijete ostane sa njom.

Malik bin Nadr ju je napustio i ostavio joj malodobnog Enesa, pa je Ummi Sulejm odbijala da se uda sve dok on ne postane mladić, dok ne počne sjediti na sjednicama i voditi razgovor. Vidimo da ona, kada se odlučuje na udaju za Ebu Talhu, upućuje slijedeće riječi svome sinu: Ustani, Enese, i vjenčaj me za Ebu Talhu! On je bio njen zastupnik u tom svečanom činu.

Kada spominjemo značaj Enesa bin Malika koji je drugovao sa Božijim Poslanikom, služio mu desetak godina, i kada već slušamo mnogo toga iz njegova života, o njegovom moralu, riječima i djelu, i kada znamo da je skoro cijeli vijek proveo proučavajući hadis i davanju fetvi, te podučavanju drugih i odgajanju, red bi bio da spomenemo i onoga ko je bio direktni uzor u svemu tome, a to je, naravno, njegova majka koja je znala gdje da ga da i koju školu i učitelja da mu odabere.

Škola mu je bila Poslanikova kuća a učitelj niko drugi do sam Božiji Poslanik.

Priča nam Enes: Poslanik je došao u Medinu kada sam imao devet godina, pa me je mati uzela za ruku, uputila se Božijem Poslaniku i rekla: ‚Božiji Poslaniče, nijedan čovjek niti žena nije ostao a da te nije nečim darovao. Ja nemam ništa čime bih te mogla darovati osim ovog svog sina. Primi ga neka Ti služi koliko hoćeš’. Služio sam Poslanika deset godina. Za to vrijeme nije me ni taknuo, niti išta opsovao, niti izgrdio, niti zbog mene namršten bio. Majka ga je stalno bodrila da bude dobar prijatelj Muhammedu alejhisselam.

Jednog dana, kada ga je vidjela na putu, upitala ga je: Kuda ćeš Enese? On joj odgovori: To je tajna Resulullaha. To će kasnije biti lijepo sročeno u izreku: ‘On čuva Resulullahovu tajnu.’ Željela je majka da se izruči sav bereket, koji može da dođe od Resulullaha, na njenog sina. Zbog toga mu je jednom prilikom rekla: Božiji Poslaniče, Enes te služi, pa zamoli Allaha da poveća njegov imetak i porod, i neka blagoslovi sve ono što mu je dao. Nedugo poslije toga Enes je postao najbogatiji ensarija u Basri, a živio je toliko dugo da je zapamtio stotinu članova svoje porodice.

Rumejsa kao muslimanka

kuranUmrnu Sulejm je primila islam od Busajra i od prvih dana znala je njegovu vrijednost. Stoga je odmah ponudila prihvatanje islama svome prvom mužu, ali je on odbio i napustio je. Pozvala je i Ebu Talhu kada ju je ovaj zaručivao. On je primio islam i vjenčao se sa njom.

Uživala je naklonost Poslanika zbog čvrstine svoga imana, jasnih stavova, te jačine svoje osobenosti. Zbog toga ju je Poslanik često posjećivao, odmarao se kod nje i njene sestre, dok su bile u jednoj kući. Kao da ih je time želio odvratiti od sjećanja na njihovog brata Harrama koji je kao šehid pao kod bunara Meune.

Srčano je voljela Resulullaha, pripovijeda Enes: Došao bi nam Poslanik pa je kod nas spavao poslije podne i znojio bi se. Tada bi došla Ummi Sulejm s bocom u koju bi tekao znoj. Kada bi se Poslanik probudio rekao bi: ‘Šta ti radiš Ummi Sulejm?”Ovo je tvoj znoj. Stavljamo ga u naš miris a on je jedan od najljepših.’

Učestvovala je zajedno sa Poslanikom i još nekim mu’minama u bitkama, napajajući vojnike, pružajući pomoć ranjenicima, prebacujući ubijene, pridržavajući sakate a, kada bi bila pozvana na položaj da se prihvati oružja, gazela bi se pretvorila u lava, stajala bi tada žena rame uz rame sa čovjekom odbijajući oružje Božijeg neprijatelja. Isto tako vidimo Ummi Sulejm u Bici na Hunejnu, kada su mušrici čekali u zasjedi, a muslimani bili na otvorenom. Ona je tada uzela handžar rekavši: Uzela sam ga i ako mi se približi i jedan od mušrika rasporiću mu trbuh!

Enes nam prenosi sljedeće: Ušao je kod nas Poslanik a bili smo samo ja, moja majka i tetka Ummi Harram. On nam reče: ‘Ustanite da klanjam sa vama!‘

To nije bilo vrijeme namaza pa je klanjao sa nama a mene posadio sa desne strane. Zatim je činio dovu želeći svako dobro. Ummi Sulejm je rekla: Poslanik nam je činio dovu, pa ne bih željela ništa više imati!

To je bila Ummi Sulejm. Svojim zrelim rezonovanjem, osjećajnošću, jakom voljom i snažnom vjerom postala je plemenit uzor vrijedne supruge, dobre majke i uzvišen primjer žene muslimanke.

Piše: dr. Yusuf Al-Qardawi

Akos.ba