Islamske temeKnjiževni kutak

Zekat u teoriji i praksi muslimana u BiH i svijetu

Uvod

Zekat[1], treći stub islama, najvažniji je imovinski ibadet[2] i jedna od najznačajnijih obaveza za muslimane. Ustanova zekata stoljećima je bila faktor koji je doprinosio stabilnosti i razvoju muslimanskih zajednica širom svijeta. Značaj zekata za život muslimana i muslimanskih zajednica jasno je naglašen činjenicom da se zekat, kao neupitna obaveza, spominje u velikom broju ajeta u Kur’anu, prema određenim mišljenjima u 82 ajeta[3], uključujući i dvadeset i osam ajeta zajedno s namazom, kao i u velikom broju hadisa. Najznačajnije hadiske zbirke posvećuju posebna poglavlja zekatu. U Buharijinoj zbirci hadisa poglavlje o zekatu sadrži 172 hadisa a u Muslimovoj 155 hadisa. Zekat se kao obaveza prakticirao i u periodu prije Muhammeda, alejhi-s-selam. Ovu činjenicu potvrđuju Kur’anski ajeti koji govore o zekatu kao obavezi u vrijeme Ismaila, alejhi-s-selam[4], Isaa, alejhi-s-selam[5], kao i obavezu za Benu Israil[6].

Većina šerijatskih pravnika, kada govori o važnosti islamskih šartova – uvjeta, stubova, temeljnih principa, zekat navodi odmah nakon namaza.[7] Iako je uobičajeno da se za ovaj islamski šart koristi pojam zekat i on se tako naziva i u većini kur’anskih ajeta, posebno kada se navodi zajedno s namazom, primijetit ćemo da se u dva temeljna ajeta o ovom islamskom šartu, ajetu kojim se jasno naređuje izvršavanje ovog islamskog šarta: Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenih učiniš. I pomoli se za njih. Molitva tvoja će ih sigurno smiriti. A Allah sve čuje i sve zna (Et-Tevbe 103) te ajetu o raspodjeli zekata: Zekat pripada siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! Allah sve zna i mudar je. (Et-Tevbe 60) – koristi pojam sadekah ili plural te riječi sadekat. Uzme li se u obzir ova činjenica i činjenica o korištenju više pojmova za ovaj islamski šart, jasno je da putem etimološkog praćenja ovih pojmova možemo doći do mnogo šireg značenja ovog islamskog šarta od uobičajenog isticanja čišćenja, rasta i unapređenja koji se primarno izvode iz pojma zekat. Pojmovi sadekah i hakk[8] daju šire značenje ovom islamskom šartu ukazujući na dimenziju iskrenosti i potvrde vjerovanja, kao i prava koje u imecima bogatih postoji, a koje su oni dužni izdvojiti prema instrukcijama ulu-l-emra – predvodnika muslimana na određenom prostoru, u poseban fond ili za kategorije spomenute u navedenom ajetu o raspodjeli zekata.

U praksi Muhammeda, alejhi-s-selam, i pravovjernih halifa, neka je Uzvišeni Allah s njima zadovoljan, date su smjernice za odgovarajuće izvršavanje obaveze zekata i uređenje pitanja njegovog prikupljanja i raspodjele. Njihova praksa ukazuje na činjenicu da je zekat primarno društvena obaveza, a ne individualan čin ostavljen volji pojedinca da ga izvrši na način kako on želi. U to vrijeme prikupljanje i raspodjela zekata je vršena organizirano po uputstvima Muhammeda, alejhi-s-selam, a kasnije i pravovjernih halifa. Ta praksa je primjer kasnijim generacijama muslimana na koji način trebaju urediti ovo pitanje. Veoma je važna uloga i odgovornost ulu-l-emra, predvodnika muslimana na određenom prostoru, da pitanju zekata posvete odgovarajuću pažnju kao i da definiraju i uspostave odgovarajući sistem njegovog prikupljanja i raspodjele. Nažalost, tokom stoljeća kasnije muslimanske povijesti, u većini muslimanskih država zekat je izgubio izvornu funkciju i bio prepušten volji pojedinaca, a sve je manje bio korišten njegov veliki potencijal za razvoj društva i zajednice. Zekat je bio sveden na običnu milostinju. Svjedoči to i činjenica da se u značajnom dijelu poznatih fikhskih djela zekat u definiciji svodi samo na davanje siromašnoj osobi, a zanemaruju se ostale kategorije i sistematski pristup u ispunjavanju ove obaveze.[9]

Nakon dugog perioda stagnacije i zanemarivanja, izvorne funkcije zekata u muslimanskim društvima i zajednicama, početkom dvadesetog stoljeća, uporedo s javljanjem i jačanjem reformatorskih pokreta u muslimanskim državama, dolazi i do promišljanja usmjerenih ka boljem uređenju pitanja zekata. Ovakva promišljanja dostići će svoj vrhunac u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, kada dolazi do konkretnih mjera i aktivnosti u smjeru sistematskog uređenja prikupljanja i raspodjele zekata i vraćanja praksi Muhammeda, alejhi-s-selam, i pravovjernih halifa.[10] Uporedo s navedenim kretanjima u muslimanskim državama te u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, pitanju zekata posvećuje se mnogo veća pažnja pa se donose odgovarajuće odluke za pokretanje organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra. Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, usljed velikih finansijskih problema s kojima se suočavala Islamska zajednica, primarno u finansiranju rada Gazi Husrev-begove medrese i planiranog osnivanja Islamskog teološkog fakulteta, rukovodstvo Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji donosi ključne odluke za osnivanje Fonda Gazi Husrev-begove medrese i pokretanje organiziranog prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra u taj fond. Pored manjeg broja problema i otpora, akciji organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, ona je uspjela zaživjeti i biti prihvaćena od velikog broja pripadnika Islamske zajednice. Ova akcija i Fond Gazi Husrev-begove medrese, koji će kasnije biti nazvan Fond Bejtu-l-mal, postao je ključni fond za očuvanje i razvoj odgojno-obrazovnih ustanova kao i cjelokupne Islamske zajednice. U prvim godinama organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra evidentan je veliki entuzijazam rukovodstva i najvećeg dijela službenika Islamske zajednice koji su shvatili značaj ove aktivnosti i uložili velike napore da ona bude uspješno implementirana.

Tokom pet desetljeća, koliko se provodi ova aktivnost, Islamska zajednica je organizirala nekoliko značajnih savjetovanja i seminara o zekatu koji su dali potrebnu teorijsku osnovu i praktična uputstva za što uspješniju realizaciju ovih aktivnosti. Veliki doprinos razvoju spomenutih aktivnosti dali su i printani, a kasnije i elektronski mediji Islamske zajednice, Preporod, Glasnik, Takvim, Islamska misao, RTV Bir, te značajan broj autora koji su pisali odgovarajuće tekstove o zekatu i sadekatu-l-fitru. Ipak, najveći doprinos dali su imami koji su imali najdirektiniji kontakt sa pripadnicima Islamske zajednice, pozivajući ih da slijede uputstva rukovodstva Islamske zajednice za davanje zekata i sadekatu-l-fitra u Fond Gazi Husrev-begove medrese i Fond Bejtu-l-mal. U najvećem broju slučajeva imami su bili prikupljači zekata i sadekatu-l-fitra. Imamima su u njihovim aktivnostima prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra pomagali aktivisti Islamske zajednice u džematima.

Osnovu ove knjige čini doktorski rad autora „Ustanova zekata u teoriji i praksi muslimana u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XX stoljeća“, koji je u određenim dijelovima korigiran i dopunjen. U knjizi, na osnovu relevantne pisane građe, analizirat ćemo praksu muslimana u primjeni propisa o zekatu u BiH u drugoj polovini dvadesetog i početka dvadest prvog stoljeća. Knjiga će se primarno baviti i analizom dostupne građe u knjigama, periodici, udžbenicima, printanim medijima u BiH i svijetu. Pored navedenih izvora, u knjizi će se analizirati akti i neobjavljena arhivska građa Islamske zajednice u Bosni iHercegovini i bivšoj Jugoslaviji te izvještaji o radu Rijaseta i Sabora Islamske zajednice.

Naveli smo, također, kraći pregled prakse primjene propisa o zekatu u svijetu, kao i karakteristike primjene propisa o zekatu u muslimanskim državama i određenim manjinskim muslimanskim zajednicama u svijetu. Također, analizirali smo pitanje da li je zekat, kao jedan od pet stubova islama, bio na odgovarajući način zastupljen u praksi muslimana u BiH, strukturu davalaca zekata u BiH, zastupljenost pitanja zekata u periodici, programe obrazovnih ustanova Islamske zajednice u BiH te programe mektebske nastave i vjeronauke u školama. Prikazali smo vrste imovine na koje su muslimani u BiH najviše davali zekat, kao i na one koje su bile zanemarene u praksi muslimana, te ponudili odgovore na pitanje da li je praksa muslimana u BiH u primjeni propisa o zekatu odstupala od prakse uspješnih modela organizacije prikupljanja i raspodjele zekata u svijetu. Analizirali smo i fenomene u primjeni šerijatskih propisa, poput davanja veće važnosti sadekatu-l-fitru nad zekatom, sposobnosti Islamske zajednice da odgovori na savremene izazove u obračunu i promociji obaveze zekata, korelaciju primjene propisa o zekatu te razvoju Islamske zajednice u BiH.

***

[1] Poznati islamski učenjak Jusuf El-Karadavi navodi da zekat, sa šerijatskog aspekta, označava određeni dio imovine koji, u skladu sa Allahovim propisima, treba distribuirati kategorijama u potrebi (kategorijama spomenutim u ajetu o raspodjeli zekata). Yusuf Al Qardavi, Fiqh ul Zakah, Siencific Publishing Centre of King Abdulaziz University Jeddah, Saudi Arabia, xxxix

[2] Svaka aktivnost koju čovjek radi u cilju približavanja Uzvišenom Allahu i stjecanju Njegovog zadovoljstva. U užem smislu ibadeti podrazumijevaju izvršavanje najznačajnijih islamskih dužnosti, kao što su namaz, zekat, post, hadž i dr.

[3] Mahmood Z.H. Abd Majid, Musa Ahmad, Abd Halim Mohd Noor, Syahbudin Senin, South East Asia zakat synergy, IKAZ International Jurnal of Zakat 2008 broj 1, str.29

[4] Kur’an, Merjem 55

[5] Kur’an, Merjem 31

[6] Kur’an, Al-Ma’ida 12

[7]Yusuf Al Qardavi, Fiqh ul Zakah, Siencific Publishing Centre of King Abdulaziz University Jeddah, Saudi Arabia

[8] Kur’an, Al-An’am 141

[9] Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1 Ibadat, Sarajevo 2002. str.437

[10] Awang H.M.H. Baki, Potential benefits of zakat fund to Muslim in South East Asia, IKAZ International Jurnal of Zakat 2008, broj 1, str.21

Uvod iz knjige dr. Elnura Salihovića “Zekat u teoriji i praksi muslimana u BiH i svijetu”

Akos.ba

Povezani članci