Zbog čega izgovaramo bismillu na početku svakog djela?

Zašto svako hajirli djelo započinjemo s bismillom, spominjući Allaha, dž.š.?

Odgovor se krije u tome što izgovaranje bismille donosi berićet, priziva Allahovu pomoć, a tjera šejtana. Samo Allah, dž.š., daje berićet, i samo djela koja se počnu s Njegovim imenom su blagoslovljena. S druge strane, sve što se započne bez bismille i spominjanja Allaha, dž.š., je krnjavo i uskraćeno berićeta i blagoslova.

Veliki islamski učenjak, Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, je o navedenoj temi napisao predivne retke, spomenuvši mudrosti koje se kriju iza izgovaranja bismille prije rada. On kaže da grijesi oduzimaju sreću, te uništavaju bereket u životu, nafaci, znanju, radu i dobrim djelima. Oni uništavaju berićete vjere i dunjaluka, i dovode do toga da čovjek griješnik nema nikakvog berićeta u svome životu, vjeri i ovosvjetskim poslovima. A berićeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Allah, dž.š., kaže: „A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali…“ (Kur’an, El-E’araf, 96.)

Čovjeku se uskraćuje nafaka zbog grijeha koji je počinio. U hadisu se kaže: „Džibril mi je u dušu nadahnuo da nijedno biće neće umrijeti dok svoju nafaku ne istroši. Zato, bojte se Allaha i lijepom dovom mu se obraćajte. Ono što je kod Allaha samo se dobrim djelima može postići.“ (Bilježi Hejsemi, hadis je šejh Albani ocijenio vjerodostojnim)

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje kaže da se obilnost nafake ne ogleda u količini stvari, niti se životni vijek mjeri brojem godina mi mjeseci – obilje nafake i života se ogleda u berićetu i blagorodnosti u njima.
Činjenje grijeha umanjuje berićet u nafaci i životu zato što su grijesi povezani s utjecajem šejtana na čovjeka, a sve što je vezano za šejtana nema nikakvog berićeta.

Iz tog razloga je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pića, oblačenja, putovanja, spolnog odnosa, itd.
Izgovaranje Allahovog imena privlači blagodati.

Izgovaranje bismille i Allahovog imena tjera šejtana, čime se otvara prostor za berićet i uklanjaju mu se sve prepreke.
Svaka stvar koja nije učinjena radi Allaha izgubila je svaki berićet. Jedino Allah daje berićet i sve što potiče od Njega. Sve što se Allahu pripisuje je mubarek (blagoslovljeno), poput Ka’be u Mekki.

Cijeli svemir je Allahovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve što je daleko od Njega, od predmeta, riječi i djela, nema berićeta niti koristi u sebi; a sve što je blizu Njemu ima onoliko berićeta koliko je Njemu blizu.

Suprotan pojam berićetu je prokletstvo. Ono što je Allah prokleo – bila to zemlja, osoba ili neki postupak – ne može imati nikakvog berićeta niti koristi. Sve što je vezano za prokletu osobu takođe ne može donijeti bilo kakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i učinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve što dolazi s šejtanove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za šejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje berićeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvršen grijeh, svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomoću kojih je izvršen grijeh, bit će na štetu počinioca, a ne u njegovu korist.

Od čovjekovog života, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela će mu koristiti samo ono što je služilo u svrhe bogobojaznosti.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić