Zbog čega Hamas neće prihvatiti demilitarizaciju Gaze?
Za više od tri sedmice asimetričnog ratovanja, izraelsko zračno, kopneno i pomorsko bombardovanje dovelo je do smrti više od 1.800 Palestinaca, 75 posto su civili, a od toga najmanje 250 su djeca. Od 66 mrtvih u Izraelu do kraja jula, 63 su vojnici, gdje je većina ubijena tokom kopnenih borbi, tri civila su ubijena Hammasovim raketama i minobacačima.
Jasno je da je primirje između Izraela i Hammasa prioritet- hitnost naglašena zbog gladi i bolesti. Izraelsko bombardovanje je pogodilo vodovodne i kanalizacijske objekte kao i spremnike goriva jedine elektrane u Gazzi. Raseljeno je oko 250.000 osoba. Uz oštećene bolnice tokom bombardovanja i nedostatak pomagala više od 7.000 ranjenih se suočava sa okrutnom sudbinom.
Humanitarno primirje od 72 sata koje je stupilo na snagu 1. avgusta ubrzo je prekinuto nakon toga. Za par sati nekoliko Palestinaca je ubijeno kao i dvojica izraelskih vojnika, dok je jedan navodno zarobljen.
Zaista je jako teško pronaći način da se obustave borbe. Izrael je spreman prihvatiti primirje koje je Egipat predložio sredinom jula, ali Hammas insistira na primirju koje bi okončalo rigoroznu izraelsku blokadu Gazze i ublažio mjere koje je Egipat uspostavio na prijelazu Refah .
Za Hammas, kao i za stanovništvo Gazze, povratak na status quo iz juna predstavlja izbor između brzog umiranja pod napadima uz medijsku pozornost ili sporog umiranja dok su zaboravljeni od svijeta.
Bez primirja koje podiže opsadu bit će nemoguće u potpunosti rekonstruirati Gazzu, oživjeti poljoprivredu i industriju, i povratiti učinkovite sisteme vode i kanalizacije. A bez ovakvih mjera Gazza, kako navodi UN u izvještaju, neće moći biti mjesto podnošljivo za život do 2020.
Ovakvu stvarnost prihvatio je i državni sekretar SAD-a John Kerry tokom svojih mirovnih napora kasnije u julu. Čak je i predsjednik Obama govorio o prekidu vatre koji ‘dopušta Palestincima u Gazzi da žive normalan život i okrenu se dugoročnom razvoju Gazze i ekonomskim potrebama“. Međutim Kerryjevi napori naišli su na masu izraelskih kritika koje je visoki američki dužnosnik opisao kao ‘iznimno uvredljive’.
SAD nastoje neodrživo balansirati- Pentagon je odobrio dodatno slanje municije Izraelu, a istovremeno je kritikovao veliki broj civilnih žrtava u Gazzi.
Izrael tvrdi da je jedini razlog napada na Gazzu uspostava sigurnosti. Ipak kao što to i sami dužnosnici priznaju, Hammas se uspješno pridržavao prošlih primirja i nastojao je spriječiti manje oružane grupe da ispaljuju rakete. Rakete koje je Hammas ispalio 30. juna bile su prve od 2012., a i one su ispaljene iz osvete nakon što su izraelske snage ubile jednog od njihovih ljudi.
Da je Izrael održao primirje iz 2012. sa Hammasom onda bi bio pošteđen teških vojnih gubitaka zbog Hammasovog ‘neočekivanog pokazivanja na bojnom polju’. Izrael je izgubio samo dva vojnika u napadu na Gazzu 2012., a 10 vojnika u 2008/09., u poređenju sa 63 vojnika do sada.
U stvari, operacija Zaštitni obod će se vjerovatno loše završiti po izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kada se borbe zaustave. Osim teških gubitaka, medijska izvješća su otkrila da je vojsci još 2001., bilo poznato postojanje tunela ali tek sada Netanyahu je odlučio da ih uništi.
Što je još gore po Netanyahua, Hammasov značajan rast i izvještaji o zarobljavanju izraelskog vojnika su povećali njegovu pregovaračku moć i unaprijedili njegovu reputaciju među Palestincima, arapskom svijetu i šire.
Za Izrael, prekid vatre koji ostavlja Hammas vojno sposobnim je gorka pilula za progutati. Ali Hammas nikada neće prihvatiti potpunu demilitarizaciju Gazze koja bi je prepustila milosti Izraela. U isto vrijeme Hammas nastoji da osigura potpuno podizanje opsade. To će možda dovesti do uspostavljanja dogovora sa Egiptom da prijelaz Refah bude redovno otvaran uz garancije finansijske potpore Katara.
Primirje koje podiže opsadu Gazze je veoma bitno. S obzirom na opseg humanitarne katastrofe nije pretjerivanje ukoliko se kaže da stanovnici mogu početi brzo umirati u nezamislivom broju uslijed uništenja osnovnih usluga poput struje, vode i kanalizacije.
Palestincima Gazze se mora omogućiti da žive normalan život. Iza ovog počivaju veći problemi za osiguravanje slobode i samo-opredjeljenja palestinskog naroda: njihovo poricanje da je ovo glavni uzrok nasilja.
Autor:Nadia Hidžab,
direktorka El-Šabaka, palestinskog političkog centra
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
