Zašto uvijek mislimo da je naša tuga najveća?

Večeras, pogledaj ljude koji stoje pored tebe u namazu. Ushićenu tinejdžerku, nasmijanu tetku, veselu majku, svečanu nanu, …; možda tinejdžerku maltretiraju i ona se bori protiv depresije; možda tetka se bori sa kancerom ili još se uvijek osjeća beznadežno izgubljenom u zemlji koja nikada neće biti njen dom; možda je majka samohrana majka, koja se bori sa vlastitim neispunjenim emotivnim i fizičkim potrebama pored toga što sama odgaja djecu; možda je nani smrt otrgla još jedno voljeno biće i ona isčekuje svoju s osjećajem neminovnosti.

Kada stanemo rame uz rame ili stopalo uz stopalo u mesdžidu, ne radi se tu samo o slijeđenju sunneta ili o onom povremenom uobičajenom ritualu nagazi na nečije prste- već se radi o priznavanju da svi mi, svako od nas, stojimo pred Allahom kao Njegovi robovi, jednako bespomoćni, jednako moleći za Njegovu milost i Njegov oprost i da olakšica može doći samo od Njega.

Svi mi učimo ijjake na’budu ve ijjake neste’ in- Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! – jer ne samo da se jedno, dvoje ili troje od nas suočava sa poteškoćama u životu, već svi mi. On nas zna bolje nego što mi sami sebe poznajemo, i On nam je dao ovaj divni ajet kako bi nas podsjetio na tu činjenicu.

Ipak, moramo imati na umu da nas naše borbe ne definišu, niti naša iskušenja, izazovi, tuge, ili slomljena srca. Oni su samo dio našeg života, a ne naš cijeli život- ono što smo mi definišu naša djela, naša vjera i to kako se suočavamo sa ovim iskušenjima u našim životima.
Poslanik, s.a.v.s., nas je podsjetio:
Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura. (Muttefekun alejhi)

Napisala: Zejneb bint Junus

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba