Zašto je razilaženje najviše prisutno kod onih koji najbolje poznaju islam?

Piše: Dr. Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U toku jednog naučnog kružoka i zikra poveo se razgovor o razilaženju i njegovim štetnim posljedicama, posebno među studentima islamskih nauka, daijama, i onima čija imena se povezuju sa islamskim Šerijatom i islamskim znanjem. Konstatirano je da je razilaženje među spomenutim skupinama uzelo toliko maha da se pretvorilo u otvoreni sukob koji je kompletan da’vetski projekat u mnogim mjestima osudio na neuspjeh. Postoji bojazan da će se to stanje pogoršati i produbiti, ukoliko se uzroci razilaženja ne preduprijede i ne minimiziraju.

Jedno od predloženih, a mogućih rješenja je i pitanje odgoja i obrazovanja i prethodna priprema i podizanje podmlatka na osnovama temeljitog znanja, odgoja, uravnoteženosti, širine pogleda i razumijevanja, prepoznavanja prioriteta i očuvanja aksioma i onoga što je u islamskoj literaturi poznato kao konstanta, poput nepovredivosti temeljnih životnih vrijednosti: krvi, časti, imetka, života, sigurnosti i ljubavi.

Neko od prisutnih spomenuo je ajet: ”Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao Poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (Ali Imran, 164.), a zatim je upitao: ”Šta je tajna redoslijeda u poslaničkoj misiji, spomenutog u ovom ajetu?”

Po meni, ono što je očigledno jeste da je Allah, dž.š., ovaj ajet započeo sa ”tilavetom” –  čitanjem, učenjem, kazivanjem, s tim što ovdje ”tilavet” podrazumijeva čitanje i rad po onome što se čita i kazuje, jer je Muhammed, s.a.v.s., uzor vjernicima i prenosilac Objave. On im je prenosio Kur’an verbalno i praktično, tj. svojim djelima koja su bila u skladu sa onim što im je govorio.

Vjera u osnovi ne potiče težnju za dominacijom nad ljudima, već, prije svega, snagom smatra dominaciju i kontrolu nad samim sobom, kao što dolazi u hadisu: ''Nije snažan onaj ko savlada drugog u hrvanju, već je snažan onaj ko savlada sebe u srdžbi.'' (Buharija i Muslim) Snaga je, dakle, u snazi vlastite ličnosti, u strpljivom podnošenju uvreda, u komunikaciji i održavanju veza sa ljudima, bez obzira na brojna razilaženja, u suzbijanju neprijateljstva i ulaganju maksimalnog truda da se, koliko god je to moguće, skrati fitilj zla. Možda je verbalno i fizičko neprijateljstvo od strane nekih muslimanskih fanatika, te napad na tuđe živote i časti, utemeljeno upravo na njihovom ograničenom razumijevanju kur'anskih riječi: ''Prihvati Knjigu odlučno!'' A nema sumnje da su se neka ubistva muslimana, od strane drugih muslimana, desila pod ovim izgovorom.

Otuda je krv, čast i imetak zabranio i učinio nepovredivim, zakonski i oporukom. Zabranio je prolijevanje nedužne krvi, pa makar se radilo o munaficima, oprostio je i oslobodio zarobljene mušričke vojnike na Bedru, nikada nije pokazivao zluradost, nikada se nije pojavio u liku osvetnika, niti je iskaljivao srdžbu nad svojim protivnicima. Štaviše, zabranio je proklinjanje idolopoklonika, onda kada su mu neki ashabi govorili: ”Allahov Poslaniče, moli Allaha protiv idolopoklonika. Proklinji ih u dovi!”, a on im je odgovorio: ”Ja nisam poslat da proklinjem, već sam poslat kao milost ljudima.” (Muslim)

I ne samo to, već kada mu je Allah, dž.š., poslao meleka brda i kada mu je ovaj, nakon što je Poslanik, s.a.v.s., bio kamenovan i ranjen od stanovnika Taifa, rekao: ”Allahov Poslaniče, ako hoćeš ja ću na stanovnike Taifa srušiti ova dva brda?” Muhammed, s.a.v.s., odgovorio je: ”Ne, možda će Allah dati da oni izrode potomstvo koje će samo Allaha obožavati.” (Buharija i Muslim)

Nakon toga spominje se ”tezkijet” – čišćenje srca, a ono je posljedica znanja i ovo je dokaz da ispravljanje spoznaje, shvatanja i ideje prethodi popravljanju i promjeni ponašanja. Čišćenje (tezkijet) je posljedica ispravne spoznaje i zdrave ideje, a to znači da prvo dolazi razum, pa onda srce. Naravno, ukoliko je ovo moje tumačenje tačno.

Ajet se završava riječima: ”I da ih Knjizi i mudrosti nauči.” Ovo je prelazak sa vlastite, pojedinačne čestitosti i izgradnje ličnosti, na kolektivnu reformu i popravljanje stanja u društvu. Ta postepenost u islamskom odgoju vodi do stepena kada takvi postaju istinski učenjaci, intelektualci i utjecajne vođe.

A što se tiče povezivanja termina ”Knjiga” i ”mudrost”, koji su spomenuti u ajetu, smatram da ovdje ”Knjiga” ima značenje pisanja, čitanja, razumijevanja i studiranja, a da ”mudrost” (hikmet) podrazumijeva temeljito znanje (upućenost) i ljudsko iskustvo. Stoga se stariji i iskusni ljudi, intelektualci, ljudi koji su odmjereni i precizni u svom govoru i mišljenju, nazivaju mudracima. Ovakvo značenje mudrosti spomenuto je i u ajetu: “O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio.” (Merjem, 12.) Allah naređuje Jahji, a.s., da prihvati Knjigu (a to je znanje, Objava, istina i razumijevanje) snažno (bil-kuvveti).

Istinska snaga je u snazi vlastite ličnosti

Mnogi misle da snaga podrazumijeva silu i žestinu prema drugima, podizanje glasa, iskaljivanje srdžbe, a to je zapravo snaga koju zemaljski vladari pokazuju prema ljudima. Vjera u osnovi ne potiče težnju za dominacijom nad ljudima, već, prije svega, snagom smatra dominaciju i kontrolu nad samim sobom, kao što dolazi u hadisu: ”Nije snažan onaj ko savlada drugog u hrvanju, već je snažan onaj ko savlada sebe u srdžbi.” (Buharija i Muslim) Snaga je, dakle, u snazi vlastite ličnosti, u strpljivom podnošenju uvreda, u komunikaciji i održavanju veza sa ljudima, bez obzira na brojna razilaženja, u suzbijanju neprijateljstva i ulaganju maksimalnog truda da se, koliko god je to moguće, skrati fitilj zla. Možda je verbalno i fizičko neprijateljstvo od strane nekih muslimanskih fanatika, te napad na tuđe živote i časti, utemeljeno upravo na njihovom ograničenom razumijevanju kur’anskih riječi: ”Prihvati Knjigu odlučno!” A nema sumnje da su se neka ubistva muslimana, od strane drugih muslimana, desila pod ovim izgovorom.

Zbog toga želim skrenuti pažnju na završetak ovog ajeta: ”A dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio.” Dakle, Allah, dž.š., je darovao mudrost Jahji, a.s., dok je još bio dječak. Mudžahid kaže da ”hikmet” – mudrost u ovom slučaju znači razumijevanje. Hasan Basri i Ikrime kažu da to znači: razboritost, a Ibn Abbas veli: ”Dato mu je razumijevanje i istinski ibadet kada je imao sedam godina.” Ibn Kesir je za ovaj dio ajeta rekao: ”To znači da su: razumijevanje, znanje, marljivost, odlučnost, težnja da se čini dobro i ustrajnost u dobru, darovani Jahji, a.s., dok je još bio dijete.”

Možda bi neko mogao pomisliti da je stavljanje atributa snaga (kuvvet) uz mladost, a Jahja, a.s., je bio mladić, samo po sebi razlog i osnov za improvizaciju i nepromišljenost (jer je to svojstveno mladosti), međutim, Allah, dž.š., u ovome ajetu negira takvo tumačenje i razumijevanje snage koju je dao Svome poslaniku Jahji, a.s., već naglašava da mu je darovao mudrost dok je još bio dječak.

Zadivljujuće je također to što je u spomenutom ajetu Allah, dž.š., pohvalio Jahju, a.s., zbog svojstva ”hanana”, a Ibn Abbas, Katade, Hasan Basri i Dahak vele da to znači milost, odnosno samilost. Mudžahid kaže da je to saosjećajnost, a Ikrime opet veli da to znači ljubav.  A to bi moglo značiti i blagost koja odgovara ljudskim srcima i onda se odazivaju na njegov poslanički poziv.

To je potvrda da je istinska snaga, snaga ličnosti, snaga srca, snaga znanja i spoznaje, snaga ahlaka i morala, snaga svijesti i svjesnosti da nas Allah vidi i čuje. Zatim, da je snaga u strpljivosti, u samoobračunu i samokontroli, u razumijevanju drugih i drugačijih, u širini prsa prema njima, u sprječavanju uzroka srdžbe, osvete, nadmoći i sebičnosti.

Osim spomenutih osobina, ajeti o Jahji, a.s., završavaju se Allahovim riječima: ”I roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.” (Merjem, 14.) Veliki broj komentatora Kur’ana ovaj ajet tumači u smislu da Jahja, a.s., nije bio drzak i ohol prema ljudima, nije se uzdizao iznad njih niti iznad svojih roditelja, već je bio ponizan prema njima i bio je u stalnoj pokornosti Allahu. U cijelosti je ispunjavao Allahovo pravo i prava ljudi, pa je Allah blagoslovio kompletan njegov život, od početka do kraja.

Ovo je ahlak i moral Allahovih poslanika, na kojem su odgajani u djetinjstvu, koji su učvrstili u mladosti, koji je bio pečat na njihovim dušama i u kojem su uživali u starosti. Molimo Allaha da budemo u njihovoj skupini, da nas učini njihovim iskrenim sljedbenicima i da nam pomogne da spoznamo mahane i slabosti naših duša. Završio bih tekst dovom Muhammeda, s.a.v.s.: ”Allahu moj, podari mojoj duši bogobojaznost i očisti je, Ti si Onaj Koji najbolje čisti dušu. Ti si njezin prijatelj i zaštitnik.”

saff.ba