Zašto je čovjek sluga svojih navika
Da se primijetiti da su navike te koje upravljaju čovjekom i život je, zapravo, samo skup različitih navika. Onaj ko se navikne činiti dobra djela i ona postanu sastavni dio njegovog života, takvo ponašanje postaje njegova čvrsta i nerazdvojiva osobina. Čovjek koji se navikne osmjehivati se ljudima prilikom susreta, to će, nakon nekog vremena, postati njegova osobina, koju ne može lahko promijeniti. S druge strane, kada se čovjek navikne da puno spominje Allaha i da svoje usne pomjera u zikrullahu, zikr će postati sastavni dio njegovog života. Moja preporuka jeste da se navikavaš na dobra djela i lijepe postupke, da se navikavaš lijepom i plemenitom moralu, kako bi to postala svojstva neodvojiva od tvoga bića. Konstantno učenje, proučavanje i čitanje samo je posljedica konstantnog rada i intelektualne aktivnosti, što postaje čovjekova osobina, od koje se ne odvaja i što, na koncu, daje svoje plodove Čovjek se drži onoga što je navikao.
Najbolje vrijeme za usađivanje navika je mladost. Roditelj bi trebao nastojati naviknuti svoje dijete svemu onome što je plemenito, bilo da se radi o riječima i djelima, podučiti ga etici sjedenja, hodanja, govora, kako bi sve to ukorijenio u ličnost djeteta. Prvih sedam godina su vrijeme kada se dijete formira i ono je u ovom periodu poput bijelog lista, na kojem čovjek piše ono što želi.
Autor: Aid el-Karni
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
