Zašto danas nije dan žalosti: U Kalesiji obavljena dženaza za 36 ubijenih Zvorničana
U prisustvu velikog broja vjernika i članova porodica danas je u Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji klanjana dženaza za 36 ubijenih Zvorničana, čija su tijela pronađena u više masovnih i pojedinačnih grobnica na području Zvornika
U prisustvu velikog broja vjernika i članova porodica danas je u Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji klanjana dženaza za 36 ubijenih Zvorničana, čija su tijela pronađena u više masovnih i pojedinačnih grobnica na području Zvornika, javlja Anadolu Agency (AA).
“Proljeće u nekim boljim vremenima dolazi sa simbolima života i novog zamaha, simbolima koji ljude podstiču da čine dodatne napore u donošenju novih vrijednosti. Onog trenutka kada su se dobri ljudi povukli pred silama zla i zlim ljudima napravili mjesto, proljeća su izgubila dimenziju koju su imala u cijeloj ljudskoj povijesti. Svake sedmice tokom proljeća ispraćamo našu braću na bolji svijet”, podsjetio je uoči dženaze Remzija ef. Pitić, goraždanski muftija.
Amir Mustafić danas je ukopao oca Šabana, a pored njega i brata Samira.
“Moji otac i brat svašta su propatili. Iz Diviča smo, a oni su zarobljeni 28. maja 1992. godine. Odvodili su i mlađe od mene, a ja sam tada imao 15 i po godina. Bilo je to sistemsko razdvajanje prema uvježbanom scenariju: žene i djeca na jednu, a muškarci i odrasliji dječaci na drugu stranu. Imao sam sreću da preživim. Uglavnom su ubijeni svi koje su odveli. Otac i brat su preživjeli strijeljanja u Čelopeku i iako ranjeni, bili su živi sve do februara 1993. kada su strijeljani. Njihova nezakopana tijela prolaznici su pronašli u jednoj šumi. Od njih je ostalo samo nekoliko kostiju”, ispričao je Amir Mustafić.
Fatima Muratović imala je dvije i po godine kada je njen otac Beriz Ahmetović razdvojen od porodice.
“Ostala sam mala sa majkom, a oca znam samo po slikama i po priči rodbine. Otac mi je uvijek nedostajao. Kada krenete u prvi razred, svakog dovedu majka i otac. Gledala sam kako očevi djecu uče da voze bicikl, ali mog babe nije bilo, jer su ga ubili”, kazala je uplakana Fatima, gledajući u kabur broj “sedam”, u koji je spušten njen otac.
Danas je na ovom mjestu od ukupno 36, ukopano 26 neidentifikovanih osoba. Ahmet Grahić iz Udruženja zarobljenih i nestalih lica Zvornik rekao je da je riječ o civilima čiji su posmrtni ostaci pronađeni u grobnicama u Kazan bašči i na Crnom vrhu.
“Prije uspostavljanja laboratorija za identifikaciju, identifikacije su se obavljale metodom prepoznavanja. Iz grobnice koja je otkopana 1999. godine, od 274 tijela klasičnom metodom prepoznato je 160 osoba, dok su ostali ukopani kao ‘NN’. Dakle, ovo nije prvi put da se ukopavaju ljudi bez imena i prezimena na bašluku. Niko od njihovih bližnjih nije bio u mogućnosti, jer su raseljeni ili su svi pobijeni, dati dovoljne uzorke za identifikaciju”, rekao je Grahić, koji je prethodnih godina ukopao 12 bližih članova porodice, dok se traga za još 46 njegovih prezimenjaka.
Dženazi u Gornjoj Kalesiji prisustvovale su i članice Udruženja “Žene u crnom” iz Srbije, koje su poručile da ne prihvataju kolektivnu odgovornost za zločine.
“Sa ženama iz Zvornika i okoline pet godina smo bile na suđenjima ratnim zločincima u Beogradu. Velika je odgovornost na institucijama, a van dometa sudske pravde su oni koji su činili zločine, a bili su stubovi režima Slobodana Miloševića. Država nasljednica tog režima mora dati svoj doprinos u borbi za pravdu”, izjavila je Staša Zajović, predstavnica “Žena u crnom”, dodavši da je neophodno ubrzati identifikacije nestalih, što preživjele žrtve čekaju 23 godine.
Sa područja Zvornika do sada je identifikovano i ukopano u različitim mezarjima 1.500 Bošnjaka ubijenih tokom rata u BiH 1992.-1995., dok se za 476 njih još uvijek traga.
Akos.ba
