Književni kutak

Zar da im halalim majčine suze, babo moj?

O, babo moj. Danas sam kraj amidžinog mezara stajao. Gledao sam ljude oko sebe i tabute pune tišine i spokoja. A gdje si ti, babo moj? Da te bar mogu pronaći, da majci bar malo olakšam. Kako da oprostimo? Mi muslimani ne možemo da mrzimo, nisu nam srca takva. Ali, oprosta nema nit će ga biti. Zar da oprostim što sam bez tebe odrastao? Zar da halalim majčine suze i jecaje?

Znaš, babo, moj drug Ahmet je danas ukopao svog babu. Čak se i malo sreće zbog toga na njegovom licu vidjelo. Kaže da mu je sada malo lakše jer se klanjala dženaza njegovom ocu, jer zna sada gdje će ga posjećivati. A ja, babo moj? Kako ću ja tebe posjećivati, gdje da dođem da ti selam kao šehidu nazovem? 

 

Znaš, babo, upisao sam se na fakultet. Srce mi je skoro puklo kad sam prijavu popunjavao. Ali, imam ja tebe, babo moj i, srest ćemo se, inšallah.

Ali muči me jedno. Ja znam da ljudi koji na svojoj koži nisu osjetili, ne mogu da me razumiju. Pa zašto mi o oprostu govore? Zar da halalim to što nisi bio tu za moj prvi rođendan, što nisi bio tu kada sam prvi put rekao ‘’babo’’, što nisi bio tu kada sam u školu krenuo, što nisi bio tu kada sam se prvi put zaljubio? Zar da halalim što sad nisi sa mnom, da se radujemo što sam na fakultet primljen? Zar da halalim to što moja djeca neće imati koga dedom zvati? 

 

Ne mogu, babo, sve i da hoću, ne mogu. Ne da srce. Ne daju mi majčine suze, babo. Tako mi fališ. Oduvijek sam maštao o tebi, makar na minut da te vidim, da mi savjet daš, da me utješiš, babo. Da si uz mene kada sam bolestan, da si uz mene kada nas Allah sa srećom iznenadi. Molim Allaha dž.š. da te nađemo. Osjećao bih se smirenije, babo, jer znao bih gdje da ti dođem. Znao bih gdje da ti se jadam. I majci bi bilo lakše. Danas, 175 tabuta, babo, a gdje je tvoj?

Da, vi ste živi, samo mi to ne osjećamo. Ne možemo da vas vidimo. Zateknem sebe nekad kako imam osjećaj da stojiš pored mene, babo. Okrenem se i vidim da te nema. Toliko mi fališ da je to neopisivo.

Ne ponovilo se i ne zaboravilo, da Bog da. 

 

Piše: Dženana Cero

Akos.bA

 

 

 

 

Povezani članci

Back to top button