Zapišite svoje misli: Zašto je dobro vođenje dnevnika

Vođenje dnevnika pohvalan je način bilježenja napretka, korisnih izreka i zamisli te planiranja dnevnoga rasporeda.
U svojem dnevniku, mogu razgovarati sa sobom. Mogu napisati i pismo Bogu u kojem tražim smjernice za suočavanje sa određenim izazovom ili za postizanje određenog cilja. Ako ne pronađem riječi kojima bih se izrazio/la, crtam slike koje predstavljaju moje misli i osjećaje.

Kada čitam neke svoje prošle misli u dnevniku i to mi može donijeti nove spoznaje. Mogu uvidjeti koliko sam napredovao/la ili još uvijek traje neka bitka sa određenim problemom.
Zapisivanje osjećaja i misli još je jedan koristan način njihove analize. Kada svoje misli i osjećaje stavite na papir, sebe rasterećujete, dajete sebi vrijeme za njihovu pažljivu analizu, i dajete sebi vrijeme da određenoj situaciji pristupite sa novog stajališta.

Kada vam je um «zamagljen» zbunjenošću, ljutnjom, usamljenošću ili strahom, često zaboravljate ono vrijedno i pozitivno u životu, na čemu trebate biti zahvalni.

Kada pišete dnevnik, imate PISANI DOKAZ da vaš život nije ravna linija, nego baš suprotno. Unutar jedne osobe širok je raspon mogućnosti. U tom našem šarenilu mogućnosti postoje neki obrasci ponašanja, stavovi, vjerovanja, uvjerenja, interesi, želje, planovi i još mnogo toga što nas čini onim što jesmo. Različiti osjećaji dolaze, ali i prolaze.
Toplo vam preporučujem da upotrijebite maštu i istražite taj oblik izražavanja kao način oslobođenja i ispitivanja neugodnih osjećaja.

Vrste dnevnika

• Svakodnevni dnevnik – dnevne bilješke o svojim aktivnostima i osjećajima, o ljudima koje sam sreo/ili razgovarao, o svemu što sam radio/la i kako sam se pri tome osjećao/la. Ako smo u stresu, težak ili negativan osjećaj prenesemo na papir i tako lakše zauzimamo objektivno stajalište.
• Pisanje nedominantnom rukom – Neki tvrde da nedominantna ruka predstavlja glas unutarnjeg djeteta. Postavljajte pitanja desnom rukom (ako je dominantna), a na njih odgovarajte lijevom. Na primjer, dešnjak je napisao: «Kako mogu sam zadovoljiti svoje potrebe?» Lijevom je rukom odgovorio na postavljeno pitanje: »Želim da me bolje hraniš» itd…
• Razgovor s Bogom – pisma Bogu, kako ga vi shvaćate, tražeći smjernice i upute ili jednostavno ventilirati svoje osjećaje.
• Nesputano pisanje – Pišite bez zastajakivanja, bez podizanja olovke sa papira. Ako i zaglavite, napišite; «Zaglavio/la sam, ne znam što bih pisao/la,» sve dok se nešto iz uma ne pojavi. Važno je svaki strah, brigu, nesigurnost izvući iz uma i pretočiti na papir.
• Umjetnički dnevnik-koristite ga za umjetničko izražavanja: kolaž, crtanje, bojenje, slikanje.
• Dnevnik gnjeva– u ovaj dnevnik samo zapisujete onu emociju koja vam je postala preteška, kako ne bi zasjenila druge misli.
• Dnevnik afirmacija – Na vrhu svake stranice napišite jednu svoju personaliziranu izreku, neku svoju afirmaciju, pozitivnu osobinu, možete i objasniti šta vam ona znači i zašto vam je važna.
• Dnevnik zahvala – Vaš popis zahvala/ MOJ POPIS ZAHVALA BOGU …Na čemu smo zahvalni? Čime započinjete dan? Koja je prva riječ koju izgovorite ujutro? Da li je pozitivna ili negativna. Nabrojite barem 10 stvari na kojima ste zahvalni u svom životu. ( Ne brinite se, nema vremenskim ograničenja. Uvijek možete proširivati popis. Zatvorite oči i dobro promislite prije nego što napišete.)

Za pisanje dnevnika predlažem lijepu tvrdoukoričenu teku, koju možete i ukrasiti po vašem izboru.
Možda Vaš dnevnik dobije i neki vrijedni značaj ne samo za Vas, neko i za generacije poslije Vas. Možda će nekome ličiti na roman, nekome na memoare, nekome na spomenar, nekome na kronologiju događaja, nekome na zapise toka svijesti, a nekome na intimni dnevnik. On je ipak vaša intima, u koji Vi dozvoljavate ili ne dozvoljavate pristup. Ako je dnevnik, to je ipak vaš intimni prostor. Do vas je kako ćete ga oblikovati.

Iako postoji izreka «Pera su se osušila, knjiga se zaklopila,» vjerujte da je svačiji život vrijedan romana. I vaš je život vrijedan. Ko zna, možda se pretvorite u pisca amatera. Bitno je da lakše proživite svoje burne trenutke njihovim prenošenjem na papir. Pored starih fotografija koje vraćaju sjećanje, sa velikim respektom, a možda i dozom zdravog humora, čitaju se i stara pisma.

Zadatak za kraj: pronađite svoju fotografiju iz djetinjstva. Ako je nemate, zamolite rodbinu, prijatelje, da vam pošalju jednu. Pažljivo proučite sliku. Šta vidite? Volite li vi to dijete? Možete li se poistovijetiti s njim? Prihvaćamo li ili odbacujemo dio sebe?… Hajde, krenimo na posao, napišite u svoj dnevnik nešto o tom unutrašnjem djetetu. Pokušajte, čak nacrtati sebe kao dijete…

Piše: Selimović Elharun

zepce.ba