Zaboravljene junakinje: Prvi stid ženstvenosti

Pojava prve menstruacije/hajza kod djevojčica je osnovna prekretnica u njihovom životu – trenutak kada prelaze prag djetinjstva i ulaze u punoljetstvo, trenutak kada postaju žene

To prvo iskustvo sa menstruacijom je ispunjeno nemirom i zabrinutošću, a često i osjećajem stida. U mnogim kulturama, djevojčice bivaju ukorene ili kažnjene ukoliko im se samo omakne da otkriju neke nagovještaje svog perioda muškom dijelu ukućana, koji obično bezbrižno zaboravljaju sazrijevanje svojih kćerka i sestara.

Bez obzira na ovu neprijatnost koja se veže za menstruaciju, nema potrebe da postoje zategnuti odnosi između mladih djevojčica i muške populacije koja ih okružuje. Zapravo, posve drugačiji način interakcije i komunikacije može da postoji: onaj koji podrazumijeva milost, osjećajnost i nježnost , ne samo između djevojčica i njihovih bliskih srodnika, nego zapravo i između muškaraca i žena ummeta koji nisu u srodnosti. Dokaz za ovo leži u samoj siri Poslanika a.s.

Umejja bint Qajs (r.a.) bila je djevojčica koja još uvijek nije dostigla punoljetstvo, i koja se pridružila muslimanskoj vojsci na putu za Hajber. Poslanik a.s. postavio ju je na svoju devu, odmah iza svojih stvari, i tako su išli prema Hajberu. Kada su napravili pauzu da se odmore, Poslanik a.s. je sišao sa svoje deve i postavio je u sjedeći položaj, nakon čega je i Umejja sišla sa deve. Na njenu neprijatnost, primijetila je da su na stvarima iza kojih je bila smještena na devi i na kojim je sjedila , ostali tragovi krvi njene prve menstruacije. Umejja se naslonila na tovar, pokušavajući sakriti mrlje od krvi, a njeni obrazi su porumenili od stida.

Allahov Poslanik a.s., najblaži i najmilostiviji od svih, primijetio je i njeno postupanje i mrlju koja je ostala, i blago joj rekao: „Da to možda nije krv od hajza?“

Umejja je klimajući glavom potvrdila, a Allahov Poslanik a.s. posavjetovao ju je: „Umejja, sad pripazi prvo sebe, pa zatim uzmi vode i stavi malo soli u nju te očisti torbu, pa nam se pridruži.“

Umejja je uradila onako kako joj je Poslanik rekao, i opet je sjedila na Poslanikovoj a.s. devi. Nakon što su muslimani pobijedili na Hajberu, Poslanik a.s. je izabrao ogrlicu iz osvojenog ratnog plijena te pozvao Umejju, i stavio joj ogrlicu na vrat svojim rukama. Nosila je tu ogrlicu sve dok nije preselila.
(Al-Muhaddithat; al-Tabaqat al-Kubra by Ibn Sa’d)

Umejja je bila ono što su i danas djevojčice od 10-12 godina – djevojčica na granici između djetinjstva i punoljetstva. Budući da danas većina djevojčica tog razdoblja biva udaljena od svojih očeva i braće riječima: “Tvoje je da budeš sa ženama”, zanimljivo je da je Poslanik a.s. nježno postupio time što mu je ona pravila društvo na njegovoj devi.
Pojava prve menstruacije kod djevojčica je osnovna prekretnica u njihovom životu. U mnogim kulturama na to se gleda sa stidom kao na nešto loše, kao na neko zlo ili nesreću – nešto što treba biti skrivano među ženama i čuvano kao tajna.
Zamisli samo kako je Umejja bila u neprijatnoj situaciji: ne samo da je to bila njena prva menstruacija, nego nije bila niti sa svojom majkom niti nekom drugom ženom. U suštini, nije bila čak ni sa svojim muškim srodnikom. Bila je sa Allahovim Poslanikom a.s., i tragovi njene menstrualne krvi su ostali na Poslanikovim stvarima. Da je Allahov Poslanik a.s. bio poput većine ostalih ljudi, on bi se naljutio i uzrujao ili bi je zatjerao i učinio da se posrami zbog toga što joj se desilo. Naprotiv, on je bio nježan, blag i razuman prema njoj, nije je ni za šta optuživao niti joj je ljutito prigovarao riječima: „Šta si uradila?! Kakva je ovo nečistoća?!“ Nije je čak ni upitao za nekakvo objašnjenje, nego je već imao i pretpostavio objašnjenje i bio je izuzetno fin i ljubazan prema njoj.

Poslanikovo a.s. ponašanje sa ovom djevojčicom nosi sa sobom mnoge lekcije za muškarce muslimane, i to kako bi se oni trebali ophoditi prema svojim sestrama i kćerkama, u suštini i prema svakoj djevojčici, bez obzira bila ona nešto njima u srodstvu ili ne.

Imajući u vidu postojeći stav u muslimanskom umetu prema rodnim razlikama, gdje se često postupa idući u krajnost i gdje se na nezdrav način sužavaju pomenuti odnosi, ovaj Poslanikov a.s. primjer bi se trebao obavezno slijediti. U suštini, može se reći da je postupanje po sunnetu Poslanika a.s. imperativ za zdravo i održivo psihološko stanje umeta.

Kao muslimani, trebali bismo nastojati da stvaramo siguran i zdrav ambijent, u kojem se čak i djevojčica koja je u pubertetu, a koja se nalazi u emotivnoj ili teškoj situaciji, može osjećati dovoljno opušteno i slobodno da se može obratiti svom bratu u vjeri (pa čak i ako joj nije srodnik ili ako je stariji od nje) i vjerovati da će joj pomoći i olakšati njenu situaciju uz milost, blagost i poštovanje koje treba da pokaže prema svakom muslimanu i muslimanki.

Čast i dostojanstvo muslimana i muslimanke, koji oni nose i pokazuju i prema sebi i prema drugima je nešto što je svojstveno za umet Poslanika a.s. Međutim, čini se da su mnogi muslimani zaboravili na to, dajući prednost manjkavim običajima raznih kultura, umjesto čega treba da svoja srca privole i prekale u ovom prelijepom aspektu naše vjere i slijede junake i junakinje islama.

Prijevod: Zekijja Krvavac

Akos.ba