Žaba i miš – Priča o tijelu, duši i šejtanu

Jednom davno, jedan miš, dok je prolazio kraj ribnjaka, vidio je žabu kako izranja iz dubine tog ribnjaka.  Zapanjen ovim neobičnim prizorom, miš je počeo razgovarati sa žabom. Vrlo blisko prijateljstvo je izraslo između njih, te su dogovorili određeno vrijeme u kojem bi mogli nastaviti svoju priču i bolje se upoznavati. Na tim posebnim sastancima, izražavali su svoje vlastite stavove u vezi određenih tema ili bi pričali uzbudljive priče iz svoje prošlosti. Njihova srca su se otvorila i bili su radosni svojim sastancima.

Jednog dana, miš reče žabi: “Ti plivaš u toj vodi dok mene ostavljaš samog na ovoj suhoj zemlji. Svaki put patim zbog tuge kada se rastanemo. Kada sam usamljen, dođem do ruba vode i zovem te, ali dok si u vodi, ne možeš me čuti. Ne mogu biti miran zbog toga što znam da se možemo vidjeti samo na kratko svaki dan.”

Miš je nastavio: “Moj poštovani prijatelju, ja sam biće koje može živjeti samo na zemlji, dok ti možeš živjeti i na kopnu i u vodi. Moramo nešto učiniti kako bismo se mogli vidjeti svaki put kada to zaželimo.”

Konačno, miš je došao na ideju kojom će ostvariti svoju želju. Pronašao je dug kanap i želio jedan kraj vezati za nogu žabe, dok bi drugi vezao sebi za nogu. Dakle, kada bi miš imao želju da vidi žabu, samo bi trebao povući uzicu i žaba bi odgovorila izlazeći na površinu vode.

Žaba je smatrala da je ovaj prijedlog loš: “On me želi vezati da živim svoj život kao zatvorenik.”

Uprkos neslaganju, žaba je na kraju popustila i prihvatila ovaj prijedlog.

Nakon toga, njih dvoje su bili u mogućnosti da pričaju i da se upoznavaju mnogo više i više puta na dan, sve dok ih nije zadesila nesreća. Već dugo vremena, orao je sa visine posmatrao miša, iznenada ga napao i, sasvim nesvjesno, povukao i žabu iz ribnjaka, u kojem je do tada bila sigurna. To je zbog one niti koja je vezivala miša i žabu. Nažalost, ona sudbina koja je čekala miša, zadesila je i žabu. Oarao ih je oboje ubio. Da je žaba ostala u vodi i da nije prihvatila da se toliko veže za miša, ništa se od toga ne bi dogodilo, te ne bi postala plijen.

Pouke iz priče:

U ovoj priči vidimo dušu, sebe i šejtana. Mi predstavljamo miša, duša predstavlja žabu, a orao predstavlja šejtana.

Naše tijelo, kako bi zadovoljilo svoje želje, uvlači našu dušu u loše radnje, nastojeći je vezati, tako da na kraju duša sama sebi predstavi ove loše radnje kao nešto dobro. Kada duša nerado sluša želje svoga tijela, to privlači šejtana koji može napasti kad god to poželi. Na taj način, duša također bude u opasnosti zbog snažne veze sa tijelom. Dakle, kada šejtan bude ušao u džehennem, tijelo, koji nosi sa sobom, će također otići u džehennem, a sa njim će otići i njegova duša koja se vezala za tijelo.

U ovom vremenu, živimo usred loših ljudi i lošeg društva. Ako budemo prijatelji sa lošim ljudima, na kraju ćemo i sami biti pogođeni njihovim radnjama i počet ćemo griješiti. Najgore od svega, to će nam postati normalna i svakodnevna stvar.

Ali ako se družimo sa pobožnim ljudima, bićemo pod utjecajem njihovih dobrih djela, te ćemo s vremenom krenuti putem koji vodi ka džennetu.

Neka nam Allah podari mogućnost da odaberemo pravi put i neka nas Svemogući zaštiti od nas samih, loših ljudi i šejtana.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić