Za svaku minutu koju potrošite u ljutnji odustajete od šezdeset sekundi sreće

Ljutnja nas kao otrov izjeda i sputava da od života uzimamo ono najbolje. Najčešće je srditost neosnovana jer je pravi uzrok u nekoj našoj slabosti i ranjivosti, a ne u objektu naše ljutnje.

Oslobodimo li se ljutnje, umjesto da je potiskujemo, utječemo povoljno na svoje zdravlje, međuljudske odnose i općenito na blagostanje.

Ljutiš li se na nekoga ili nešto? Nerviraju li te neki ljudi? Je li te neko prevario ili razočarao? Ostao/la si bez posla? Spopala te neka teška bolest?

Nećeš vjerovati, ali svi ti ljudi koji su ti stali na žulj, svi ti događaji koji su ti bilo pomrsili račune bilo te izbacili iz takta – sve je to za tvoje dobro, sve se to dogodilo kako bi izabrao i došao na pravi put.
Sve u tvom životu, i dobro i naizgled loše, izrežirano je za tvoje dobro. Ljutnja, isto kao i bol, pokazatelj je da smo u disharmoniji sa svojom okolinom. Iako smo uvjereni da je neko ili nešto drugo uzrok naše ljutnje ili boli, stvarni uzrok leži puno bliže i dublje.

Mnogo je razloga zašto se ljutimo, ali je uzrok samo jedan. Razloga će uvijek biti, ali uzroka ne mora biti. Prava je istina , ako smo je voljni prihvatiti, da se ljutimo jer nešto s nama nije u redu, zbog neke naše slabosti. Neko drugi se u istim okolnostima uopće ne bi (na)ljutio. Dapače, neko drugi bi se možda čak dobro nasmijao. Izuzev krivičnih postupaka. Ono što nas ljuti, iskreno, nisu drugi ljudi ni situacije, već nas ljuti to što nas je neko ili nešto izvana pogodilo u ranu koju nismo zacijelili, dotaknulo u neku našu slabost koju bismo trebali ojačati. Da te rane ili slabosti nema, ne bismo se ljutili, ne bismo gubili vrijeme i energiju na štetne emocije. Jedna od najčešćih slabosti koje uzrokuju ljutnju su predrasude, koje u nama rađaju očekivanja i interpretacije koje nisu na mjestu.

Čak i onda kad nam je neko prouzročio ogromnu nevolju ili učinio veliku gadost, to ne mora biti uzrok za ljutnju, kad smo svjesni da je ljutnja isto tako mana. Ne možemo promijeniti okolinu, ali možemo promijeniti kako se u njoj snalazimo, kako na nju reagiramo. Kao u kartanju, ne možemo promijeniti karte koje su nam dodijeljene, ali možemo naučiti kako bolje igrati s onim kartama koje imamo u ruci.

Zašto se ljutiš na određenu osobu, dok se drugi na nju ne ljute?

Svi koji se ljute kao uzrok te svoje emocije okrivljuju neki vanjski uzrok. Međutim, drugi ljudi ne osjećaju pritom isto, naprotiv, mnogi čak i vole onu osobu na koju se mi ljutimo. Stoga ona nije pravi uzrok. Pravi je uzrok ljutnje neki unutarnji sukob u onom koji se ljuti, unutarnje nezadovoljstvo. Ako ćemo iskreno, nešto je u nama što nas navodi na ljutnju – neka naša očekivanja, predodžbe i sl.

Istinsko nam zadovoljstvo ne dolazi kroz druge, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i budemo u potpunosti slobodni (i od ljutnje…). Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.

Dubinski uzrok ljutnje je ukorijenjen u psihi čovjeka koji se ljuti – u subjektu, a ne u objektu ljutnje. Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve. To je zato što je onima koji se ljute lakše pronaći mahane nego vrline, lakše biti žrtva nego faktor svoje sudbine. Umijeće izvlačenja onog najboljeg iz ljudi ipak je vrednije od umijeća pronalaženja mahana. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva, sve se svodi na odluku.

Ne zaboravimo, bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu.

Ako se zbog nekog ili nečeg naljutiš, pod svaku cijenu trebaš prestati s ljutnjom, za svoje dobro, jer o tome ovisi tvoje zdravlje i blagostanje. Tokom vremena, razne ljutnje i zamjeranja nagomilavaju se u našoj podsvijesti i stvaraju kameni zid oko naših srca, blokirajući ljubav, radost i istinsku slobodu. Cijena koju plaćamo za ljutnju otuđenje je koje vodi u samoću ili agresivnost.

Ljudski je razočarati se, ražalostiti se, ali je ljudski i oprostiti i okrenuti novi list u životu. Kad znamo i vjerujemo da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore, nema razloga za ljutnju, frustraciju, osvetoljubivost ni ostale negativne emocije. Važno je uvijek se prisjetiti da je svako zlo za neko dobro.

Prema tome, kad te neko ili nešto naljuti i prisili na promjenu,  sjeti se da ćeš proći ovaj životni test, ovaj izazov ćete ojačati i preusmjeriti na pravi put. Osim toga važno je u svemu izvući neku pouku i vrlinu.

Za svaku minutu kad ostanete ljuti, odustajete od šezdeset sekundi sreće.

pozitivne.info