Vrijednost uleme (učenjaka) i njihov značaj za društvo
Priroda islama iziskuje od ummeta koji ga slijedi da bude obrazovan, jer nauka za islam je kao život za čovjeka i zato naša vjera traži utočište samo kod ljudi bliskih nauci, istreniranih i otvorenih umova.
Doista, ono što je prvo objavljeno od kur’anskih ajeta Poslaniku a.s., bile su riječi: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-‘Alek, 1-5)
Ovi kur’anski ajeti su prvi uzvik kojima se uzdiže vrijednost pera, nauke i poziva na borbu protiv nemara nepismenosti. Prva cigla u izgradnji velikog čovjeka je čitanje i pisanje. Allah dž.š., uzdiže stepene učenjaka tako da ih u svjedočenju Njegove jednoće i potvrdi Njegove pravde stavlja na isti nivo sa Njegovim melecima. Islam respektuje i hvali sve učenjake i svako znanje koje se ne sukobljava sa islamskim učenjem. Istinsko i korisno znanje donosi njegovom nosiocu mnoge blagodati: bogobojaznost, blagoslov Allaha dž.š., i Njegovo zadovoljstvo, ugled kod ljudi i mnoge druge blagodati. Osoba koja je odgojena u duhu islama,vodit će računa da i kroz svoj odnos prema ulemi pokazuje pravu sliku vjernika.
Iz mnogo razloga trebamo nastojati da se što više družimo sa učenim ljudima i da se prema njima lijepo ophodimo. Trebamo ih voljeti, poštovati i okoristiti njihovim znanjem, jer učenjaci su naše svjetiljke u tminama. Učenik je dužan da se lijepo obraća prema svom učitelju i da ga ne uznemirava, da mu stalno bude na usluzi, te da se strpi kada ga učitelj kritikuje. Jedan mudri čovjek je rekao da je učitelj korisniji od roditelja, zato što on podučava onome što će nam koristiti i na dunjaluku i na ahiretu, dok roditelji podučavaju onome što će nam koristiti na dunjaluku. Nasuprot svemu ovome stoji druženje sa neznalicama, od kojeg nemamo puno koristi. Ponekad ograničeni pobožnjaci koji se kruto pridržavaju vjere, u nekim teškim trenucima preduzimaju poteze koji mogu nanijeti samo štetu vjeri. Dok učenjaci svojom pronicljivošću donose odluke o pravim potezima. Zato Božiji Poslanik a.s., kaže: „Jedan fakih je teži po šejtana od hiljadu pobožnjaka.“
Na osnovi sljedeće predaje možemo zaključiti koliko je bitno imati u svojoj blizini ljude od pera i znanja. Naime, u vremenu Ebu Hanife vizantijski vladar je često inicirao rasprave između islamskih i neislamskih učenjaka.Tako je jednom poslao svog najvećeg učenjaka u Kufu sa tri pitanja. Od islamskih učenjaka jedino mu se smio suprotstaviti Ebu Hanife.
Ovo dovoljno govori o vrijednosti i značaju učenjaka za svaog pojedinca i zajednicu.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
