Vodič za „šerijatske veze“

Počnimo s jednim od najčešćih razloga kojima se opravdava upuštanje u šerijatsku vezu: „Da bi brak bio uspješan, potrebno se je DOBRO UPOZNATI PRIJE BRAKA. Najmanje godinu dana, poželjno je i više. Jer brak je odluka za čitav život. Ne treba se žuriti.“

Ovaj tip opravdanja obično navode sestre (braći je u prosjeku dovoljno svega par poruka i jedan razgovor da upoznaju sestru i shvate da je baš ONA žena njihovog života – ta ih faza obično prođe nakon prve svađe).  Ne možemo reći da u citiranim riječima nema istine, svakako da je potrebno da se supružnici upoznaju.

Često puta PRAVI razlog ovolikog čekanja nije samo upoznavanje radi braka, već čekanje da vidimo da li će sadašnji odabranik načiniti greške svojih prethodnika. Problem leži u tome leži što je mnogo vjernika i vjernica, prije odluke za brak, iza sebe imalo više ovakvih „veza“. Svaki put se je sve završilo raskidom, bolom, ružnim riječima. Svaki put je bol bivao veći, a razočarenje i ljutnja spram osoba suprotnog spola rasla. I sad, i kad naiđe hajirli sestra ili brat, osoba je već toliko toga iza sebe prošla, da ne vjeruje ni samoj sebi, a kamoli drugom. Proces čekanja na brak je jedna vrsta testa čiji su ciljevi:

–          da se vidi da nije ta ljubav samo prolazna faza, već ono „pravo“;

–          da se razotkriju mogući problemi koji su prešućeni;

–          da se uzme vremena da srce zacijeli od bivše „veze“, ili da se vidi da li će naići kakva bolja prilika.

Ovi razlozi se svakako sestra ne mogu otvoreno reći, jer bi se tada odabranici povrijedili, ali zapitajmo se o povjerenju u ovakvim vezama. Ono nije baš na visokom nivou ako sestra ili brat pretpostavljaju da bi se „ljubav za čitav život“ mogla za godinu dana ili kraće !? razotkriti u pravom svjetlu.

„Nesigurna sam, ne vjerujem ja nijednom; otkad mi je Haris ono uradio, a znaš kakav je on bio, kakvi su tek ovi ostali!?“

Pravo pitanje je: kako stupiti u brak s nekim (bio to brat ili sestra) koji nosi traume od prethodnih veza ili braka? Treba vremena takvoj osobi da to sve prođe, naravno. Ali nema svrhe davati drugima lažne nade. Tako još jedna osoba pati. A izlaz iz nečije boli nije u tome da nekog trećeg povrijedimo.

Dalje, ako razumski razmislimo o vremenskom periodu od godinu dana, koliko se istinski osoba može upoznati za to vrijeme? Ne baš puno, zar ne? Ne vidimo je kakva je istinski, kakva je u 4 zida, kakva je kad je ljuta, kakva kad ima probleme. Mi naivno želimo da osobu upoznamo preko telefona, Skype-a, na kahvi. I tada su i brat i sestra nasmijani, s fiksiranim osmijehom na licu, uredni, čisti, uslužni, ljubazni. Aman, rekao bi insan. Zato se i braća i sestre iznenade kad se stvarno uzmu: shvate da je sve prije braka bila samo GLUMA, neki snovi. A realnost svakako nije ružičasta.

Osobe koje na ovaj način pravdaju šerijatske veze očito imaju strah od vezivanja i braka. Iz ovakvih riječi se osjeti strah; od neizvjesnosti, od nečega za što se insan nije pripremio. Nažalost, ove riječi možemo čuti čak i od roditelja ili odgajatelja koji ovim savjetom ukazuju na probleme u svojim brakovima:

„Nemoj ti ponoviti moje greške; ja sam se udala mlada, nisam ga dobro upoznala. Prvo fakultet; pa posao, pa brak…“

Ako je sestra u sretnom braku; ukoliko je istinski ispunjena, ona će naravno davati savjete drugim sestrama da i one stupe u brak, da i one uživaju u Allahovom rahmetu. Ali ukoliko se, na ovaj ili onaj način, razočarala; ukoliko njen odabranik nije baš ono što je ona očekivala;  u tom  slučaju takva sestra će da opominje druge da ne ulaze u brak; da ne ponove njenu grešku; da ne žure jer ima vremena čitav život da budu nesretne. Takav slučaj je i s braćom; mi gledamo kroz naše iskustvo i naše probleme ono što se dešava drugima. Ali nije nužno da ako neko nije bio sretan u braku, da će i drgi biti nesretni, zar ne?

„Danas je drugo vrijeme; pa nećemo se udati/oženiti osobu koje ne poznajemo?“

Pravo pitanje je kako upoznati osobu, ako se i ti, sestro, i ti, brate, bojite pokazati kakvi stvarno jeste? Šta to krijete, i zašto? Kako osobu upoznati ako se bojite da će vas ona, ako vidi ko ste, napustiti? Zar imate toliko toga za kriti? Pa da provedete s tom osobom, ne godinu, već 10 godina upoznavajući je, a da jedno drugom glumite, NEĆETE SE UPOZNATI I BITI SRETNI.

Zapitajmo se zašto braća i sestre na internetu objavljuju SAMO slike na kojima izgledaju lijepo? Zašto se neko ne uslika kad se tek probudi, nateklih očiju i obraza? A to je realnost; to je život. Ako vas neko voli takve, to je prava  ljubav. A ako vas voli samo dok imate šminku ili nosite odijelo, pa ni ne voli vas onda istinski, već „voli“ ono vaše vanjsko i prolazno.

Pa bolje vam je da budete s nekim ko će vas voljeti u ime Allaha onakvi kakvi jeste, nego da živite u ILUZIJI neke ljubavi; ako ne budete oboje otvoreni, postoji opasnost da druga osoba voli ne vas, već SLIKU koju ste im naslikali u glavi.

Navodim samo za primjer neke strahove. Recimo, sestra se stidi što ne zna kuhati. Pa šta ako ne zna kuhati, je li to kraj svega? „Uh, ako ne budem znala razviti pitu kako treba, on će me manje voljeti…“ Pa, sestro, ako te istinski voli, makar da mu i zagori pita, on će je probati i jesti, JER SU TVOJE RUKE tu pitu pravile. Nemojte ovo shvatiti kao priliku da procijenite koliko vas suprug voli, pa da vam onako „nenamjerno“ zagori pita.

Brat se stidi što nema svoju kuću, posao, auto i sl. Pravi muškarac se, brate, ne stidi onoga što je. Nema šta da krije. Kao da su i naši roditelji imali sve kad su se uzimali. Ako imaš hajirli suprugu, ona će razumjeti. A ti ćeš tad imati želju i da stekneš te stvari radom i trudom.

Na kraju, svima onima koji su iskušani s „šerijatskim vezama“, poručujemo: „Dakle, stupate u šerijatsku vezu? Žao nam je. Neka Vas Bog blagoslovi i Vas i Vašeg izabranog partnera sačuva od onoga što On ne voli.“