Vjera nije komfor

Odabrani citati Alije Izetbegovića

“Ona je poziv, obaveza, zahtjev. Jedna generacija koja istinski vjeruje može učiniti više nego deseci ganeracija koje slijede za njom, ali koji vjeri samo “pripadaju”. Temelje svega onoga što je islam u toku hiljadu godina uspostavio u oblasti kulture, odgoja i moći, praktično su postavile prve dvije-tri islamske generacije. Sve što je zatim slijedilo, crpilo je snagu iz ovog prvobitnog poleta.” (A. Izetbegović ’69.)

“Kada je riječ o vjeri, ljude obično dijelimo na one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. Primjetimo da je ova podjela potpuno površna i odveć pojednostavljena. U njoj je izostala treća, daleko najbrojnija skupina. To su oni koji sebe smatraju vjernicima i tako se deklariraju, ali koji, ustvari, ne pripadaju vjeri. Oni se čak, manje ili više mole Bogu, praznuju praznike i prdržavaju se pojedinih vjerskih “adeta” i simbola, ali oni su isti ti koji iz straha prvi bježe s bojnog polja, sasvim hladnokrvno varaju u trgovini, čiste savjesti žive na račun tuđeg rada, piju i provode se, strašljivo čuvaju svoje živote, imetke i položaje kao da će hiljadu godina živjeti ili se ropski i podanički uvlače pod kožu moćnijim od sebe…
Strah je dominirajuća karakteristika ove vrste ljudi, strah za svoj život, strah za imetak, za položaj, mjesto ili naklonost vlasti ili nekog moćnika.
Među svim ovim strahovima samo jedan strah je odsutan: strah od Boga.
U tom duhu i u toj i takvoj neodređenoj i dvoličnoj atmosferi podižu oni svoje potomstvo.” (A. Izetbegović ’69.)

“Šta bi bilo normalnije, nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga:odgojeni su ne da vode,nego da budu vođeni.
Šta možemo, dakle, savjetovati našim roditeljima i pedagozima?
Prije svega, možemo im poručiti na ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek „prevede“u islam. Da bi odgajali muslimane, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego o pokornosti, više o pravednosti nego milosrđu. Neka podižu jednu dostojansvenu generaciju koja će živjeti i ići svojim putem, ne tražeći za to ničije dopuštenje.
Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.” (A. Izetbegović,’71.)

Mora se prekinuti praksa današnjih upravljača, jednih da koriste islam za svoje političke ciljeve, a drugih da otvoreno ratuju protiv svega što je islamsko.      

(A. Izetbegović ’72.)

Za Akos.ba priredila: Elma Fetić-Čehajić