Više od slova: Bosanski jezik ljubomorno čuva glas “h”
Došao stranac u Sarajevo na Baščaršiju. Sjeda u restoran i čeka konobara. Znajući da u Bosni i Hercegovini poznati crni napitak nazivaju različito, on je naučio sva tri oblika – kahva, kava i kafa.
Prilazi mu konobar i uslužuje:
– Izvolite!
– Kavu, molim.
– Nemam kave.
– Dobro onda, mogu li dobiti kafu? – zbunjeno će stranac.
– Ne može ni kafa.
– Izvinite, ja nisam iz Bosna. Oprostiti. Može li kahva? – postiđeno će.
– Ama, jadan ne bio, nema kahve, nema kafe, nema kave! Nema vode! Brate, redukšn votr, kontaš?
Upotreba termina za svakodnevni crni napitak zavisi od porijekla riječi, odnosno od jezika iz kojeg je preuzeta spomenuta riječ. Po jednoj predaji, rado konzumirani napitak vodi porijeklo iz mjesta Kaffe u Etiopiji (Abesiniji). Dobija se od biljaka iz roda Coffea, a porodice Rubicaceae. U arapskom jeziku još od davnina oslovljavaju ga riječju “kahveh”, te je sličan naziv ustaljen i u turskom jeziku – “kahve”. U Evropi su ga nazivali “arapskim vinom”, dok je danas u javnosti pretežno upotrebljavan termin “cafe”, ,“coffee” i “caife”. Uzevši u obzir položaj Bosne i Hercegovine i historijske prilike, može se pretpostaviti trojni oblik naziva. “S nekim se pije kafa, a s nekim vala bude kahva”, kažu naše dede mislivši pritom na razgovor i atmosferu uz taj napitak. Pod opsadom novih kofeinskih proizvoda u redovnoj komunikaciji “kafa” podrazumijeva napitak spravljen pomoću aparata (naprimjer espresso-kafa), dok “kahva” po tradiciji podsjeća na domaći napitak iz džezve uz kocku i findžane.
Čuvanje glasa “h”
Bosanski jezik ima svoje posebnosti među koje spada pisanje i izgovaranje glasa “h” u određenim primjerima. Mnoštvo riječi sadrži navedeni glas na početku riječi (haber, halka, hodža, hamajlija), u sredini (kahva, šeher, mahana, duhan), ili na kraju (šejh, tespih, vidjeh, bih) gdje mu je mjesto po etimologiji, s tim da postoje neke riječi u koje nije etimološki smješten, ali mu je takva upotreba uobičajena. Pošto glas “h“”nema svoj zvučni parnjak, olakšano je njegovo gubljenje. Dakle, zahvaljujući njegovoj “krhkosti” u bosanskom se jeziku razvio poseban osjećaj za njegovu zaštitu i očuvanje. Time će osim svoje nestabilnosti dobiti utemeljen status i čvrsto mjesto unutar riječi…
Opširnije na portalu NV:
