Virdovi i svakodnevnica učenjaka razlikuju se od svakodnevnice i virdova pobožnjaka

Učenjak od čijeg znanja imaju koristi ostali ljudi bilo kroz fetve, poduku ili njegovo pisanje. Redoslijed njegovih virdova je različit od virdova pobožnjaka, jer on mora da prati i čita knjige kako bi mogao pisati i naučeno na druge prenositi, stoga mu je neophodno vrijeme. Ako je u situaciji da svo svoje slobodno vrijeme provodi u izučavanju i podučavanju, to mu je najbolji vid ibadeta, nakon propisanih farzova i sunneta.

Na to ukazuje sve ono što smo naveli u poglavlju o nauci. Kako da sve to ne bude tako kada je u traženju nauke stalno spominjanje Allaha? Dobro prouči ono što su rekli Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer je u naukovanju i podučavanju korist svim stvorenjima i njihova uputa na ahiretski put. Moguće je da iz jedne lekcije čovjek nauči ono što će mu koristiti u njegovom ibadetu tokom čitavog njegovog života, a da je nije naučio, čitav bi život njegov trud bio uzaludan.

Pod naukom i znanjem podrazumijevamo onu nauku i ono znanje koje podstiče ljude ahiretu i koje ih odvaja od dunjaluka, ili ono znanje koje će im pomoći da ostvare ahiret, ako oni tim znanjem žele dostići i krenuti ahiretu.

Ne uzimamo u obzir ono znanje koje podstiče na stjecanje imetka, položaja ili ugleda kod ljudi.

I učenjak bi trebao rasporediti svoje vrijeme jer stalno naukovanje je nepodnošljivo za ljudsku prirodu, pa je lijepo da svoje vrijeme, poslije izlaska sunca, upotrijebi na onaj način kako smo to već naveli. Nakon izlaska sunca neka svoje vrijeme iskoristi kako bi nešto pročitao ili nekoga podučio ako ima onih koji žele da se podučavaju, a ako nema takvih onda neka to vrijeme provede u razmišljanju o onome što mu je nejasno a tiče se vjere i vjerskih propisa, jer čistoća srca nakon zikra, a prije obuzetosti dunjalučkim problemima umnogome pomaže u rješavanju problema. Poslije duha namaza pa sve do ikindije neka vrijeme provodi u pisanju i izučavanju ostalih djela i naučnih oblasti i neka taj period ničim ne prekida osim abdestom ili namazom, a ako je ljetni dan onda neka prekine kratkom kajlulom i pauzom za jelo.

Poslije ikindije pa dok sunce ne izgubi žest i ne priklone se zapadu, neka provodi vrijeme tako što će slušati ono što mu se čita od tefsira, hadisa ili neke druge korisne nauke. Od sunčevog priklona zapadu pa do njegovog zalaska neka vrijeme provodi tako što će tražiti oprosta od Allaha za počinjene grijehe i što će tespih činiti. Tako će njegov prvi vird, prije izlaska sunca, biti jezikom, drugi će biti srcem i trajaće do vremena duha namaza a ogledaće se kroz razmišljanje. Treći vird koji je do ikindije će biti vird koji će obavljati okom i rukom kroz čitanje i pisanje. Četvrti vird je kroz slušanje a i kako bi odmorio oko i ruku jer čitanje poslije ikindije može naškoditi vidu. Kada sunce klone zapadu, povratiće se zikru jezikom, pa će tako čitav njegov dan biti ispunjen robovanjem nekim dijelom tijela uz trud da čitavo vrijeme bude prisutan i srcem.

Što se tiče noći, najbolju podjelu je napravio h. Šafija, on je noć podijelio na tri dijela: prva trećina za izučavanje i bavljenje naukom, drugu trećinu za namaz i zadnju trećinu za spavanje.

Ovako je lahko noć podijeliti kada je zimska noć i kada su noći duge, ali kada je ljeto, onda se možda ne može izdržati ovaj tempo osim ako ima dnevnog spavanja. Ovako preporučujemo učenjaku da podijeli svoj dan.

Izvor: Zikrovi i dove

Autor: Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba pripremila: Fahreta V.