Vid nakon četrdesete

Nakon četrdesete godine života počinje slabiti vid na blizinu. Riječ je o prirodnoj promjeni koja dolazi s godinama, zahvaća svakoga bez obzira na to je li do tada nosio naočale ili ne, a otežava aktivnosti kao što su čitanje, šivanje i rad za računalom. To se stanje zove prezbiopija, uzrok joj je smanjenje elastičnosti očne leće, koja tijekom vremena gubi elastičnost i mogućnost zaoštravanja na bliske predmete. Posljedica je smanjena sposobnost fokusiranja, odnosno gledanja na blizinu. To je razlog zbog kojeg osobe u početku udaljavaju tekst koji čitaju. Nažalost, do poboljšanja ne može doći, nego su potrebne naočale ili leće.

Prvi simptomi staračke dalekovidnosti

Prezbiopija je problem koji zahvaća većinu populacije Hrvatske. Koje su smetnje vida prisutne? Prvi simptomi kod većine ljudi su: nemogućnost čitanja sitnog tiska, osobito u uvjetima smanjenog svjetla, umaranje očiju kod dužeg čitanja, nejasan vid na blizinu ili trenutačna zamagljenost kod promjena različitih udaljenosti gledanja. Česti simptomi su umor očiju ili glavobolja pri radu na blizinu. Ako više ne možete pročitati SMS poruke na zaslonu mobitela, i to je dovoljan pokazatelj da se trebate javiti očnom liječniku.

Kako spriječiti prezbiopiju?

Ne postoji lijek za staračku dalekovidnost, niti je moguće spriječiti nastanak prezbiopije. Jedino se mogu otkloniti posljedice tog stanja. Loš vid na blizinu obično se uspješno korigira naočalama ili kontaktnim lećama. Kako očna leća tijekom vremena postaje sve manje elastična, tako se povećava i iznos dioptrije potrebne za korekciju vida, koja se kreće od oko + 0.50 za početne prezbiope pa sve do blizu + 3.00 za osobe sa više od 60 godina starosti.

Rast dioptrije s godinama

S godinama se dioptrija sve više povećava, najbrže u dobi između 45. i 55. godina, a taj se rast zaustavlja između 55. i 60. godine života. Osoba koja ne nosi naočale za daljinu ima u dobi od 60 godina potrebu za naočalama za čitanje jačine od + 2.50 do + 3.0 dioptrije. Dioptrija za čitanje i rad na blizu ostaje nepromijenjena do kraja života ako se ne razviju neke očne bolesti kao što su, primjerice, siva mrena, povišeni očni tlak glaukom, itd.

Prezbiopija se korigira naočalama, kontaktnim lećama ili kirurškim zahvatom. Najčešća korekcija su dioptrijske naočale. Ovisno o tome koju udaljenost kod osobe treba korigirati, upotrebljavaju se naočale s jednim žarištem, koje pružaju korekciju samo na blizinu. Ali ako pacijent ne želi stalno skidati i stavljati naočale, mogu se odabrati bifokalne ili multifokalne leće, koje ispravljaju vid na različitim udaljenostima.

Mogu se, dakle, napraviti naočale koje služe samo za čitanje ili progresivne naočale koje se nose čitavo vrijeme i služe za gledanje na daljinu, srednje udaljenosti i blizinu. Ako osoba ne želi nositi naočale, može probati s progresivnim kontaktnim lećama. Riječ je o mekim kontaktnim lećama s kojima osoba vidi normalno na daleko i blizu. Međutim, one su ograničene samo na određene dioptrije i ne pokrivaju astigmatizam, odnosno grešku vida koja se korigira cilindričnom naočalnom lećom.

Progresivne naočale za sve udaljenosti

Koristite li se naočalama za čitanje? Ili vam trebaju naočale i za gledanje na daljinu? Imate li više naočala s različitim dioptrijama i neprestano ih mijenjate? Za one koji potvrdno odgovaraju na ova pitanja, rješenje su progresivne naočale, koje se često nazivaju jednim naočalama za sve udaljenosti. Korištenjem progresivnih naočala ne morate više nositi sa sobom više pari naočala, neprestano ih tražiti i mijenjati. Progresivne ili multifokalne naočalne leće, kao što im ime govori, omogućavaju oštar vid na svim udaljenostima, za razliku od bifokalnih leća, koje pružaju oštar vid na samo dvije udaljenosti. Progresivne naočalne leće imaju dioptrije za sve udaljenosti. Mogu biti prozirne, fotoosjetljive ili pak sunčane.