Velike misli Malog princa: Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima

Mali princ bi rekao da su se uozbiljili i da sada nemaju vremena jer rade neke važne stvari. A nakon svih tih važnih stvari treba se malo i odmoriti. Treba se sjetiti da smo nekad bili djeca. Treba ponovo pročitati Malog princa. Izaberite jedan dan u godini kada ćete iznova čitati ovo remek-djelo francuskog pilota i pisca Antoana de Sent Egziprija.

Sjetite se da vam za to neće trebati više vremena nego za jednu fudbalsku utakmicu.

A do tada, potražite svoj omiljeni citat iz Malog princa:

• Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
• Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.
• Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira.
• Šta znači to pripitomiti?

– To je nešto što se davno zaboravilo – reče lisica – to znači uspostaviti veze…
– Uspostaviti veze?
– Naravno – reče lisica – ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama hiljada drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu.

• Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu nevidljivo je.
• Vrijeme koje si uložio oko svoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.
• Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale.
• Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati.
• Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar…
• Sve su odrasle osobe nekad bile djeca. Ali se malo njih toga sjeća.
• Odrasli vole brojeve. Kad im pričate o nekom svom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju o onom što je bitno. Nikad vam ne kažu: Kakav je zvuk njegovog glasa? Koje igre najviše voli? Skuplja li leptire? Pitaju vas: Koliko ima godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko mu otac zarađuje? I tek tada vjeruju da su ga upoznali. Ako odraslima kažete: Vidio sam lijepu kuću od ružičaste cigle s muškatlama u prozorima i golubovima na krovu…, oni neće moći da zamisle tu kuću. Njima valja reći: Vidio sam kuću od sto hiljada franaka. Tada će uzviknuti: Kako je lijepa! (…) Takvi su oni. Ne valja se zato na njih ljutiti.
• Za vas, koji isto tako volite Malog Princa, kao i za mene, sve na svijetu se mjenja ako je negdje, Bog zna gdje, neka ovca koju ne poznajemo pojela jednu ružu ili nije… Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I vidjećete kako se sve mjenja… A nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da je to toliko važno.