Važnost prijateljstva i lijepih međuljudskih odnosa
Uzvišeni Bog je ljude učinio društvenim bićima i dao im da se na različite načine povezuju i druže. U tim druženjima ljudi pronalaze slast, radost, sreću i zadovoljstvo. Međusobna upoznavanja plod su Božijeg htjenja da se ljudska zajednica širi i okuplja u dobru. Kroz pojam džemata u Islamu su ta druženja jasno izražena i ona se potenciraju kroz namaz svakodnevno pet puta.
Prijateljstva stičemo od ranog djetinstva i širimo ih tokom cijelog života. Naučimo se da naša prijateljstva budu iskrena i da imaju trajnost i kontinuitet. Kako je lijepo kad čovjek u različitim mjestima ima mnoštvo različitih prijatelja kojima se može povjeriti i na koje se može pouzdati.
Radost prijateljskih druženja treba da bude ispunjena iskrenom prijateljskom ljubavlju i međusobnim razumjevanjem. Ako čovjek tokom svog života širi lijepe međuljudske odnose i iskazuje poštovanje prema ljudima jasno je da će lakše i jednostavnije doći do većeg broja prijatelja, saradnika i pomagača.
Ljudi vole vesele, nasmijane, ljubazne i slatkoriječive osobe koje im ulijevaju nadu, donose sreću i život ispunjavaju nepresušnim optimizmom. Naša je dužnost da među ljudima širimo lijepe međuljudske odnose i da budemo iskreni prema svim svojim prijateljima, da im se stavimo konstantno na raspolaganje i da budemo spremni uvijek ih pomoći i često obradovati i obveseliti.
Bog voli one koji šire optimizam i pokazuju blagonaklonost i ljubaznost prema ljudima. To nam najbolje ilustruje primjer posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., koji je svojim praktičnim primjerom pokazao svu veličinu islama iskazujući sveopću ljubav, pažnju i razumjevanje i prema svakom ljudskom biću.
Njega je podučavao i odgajao Svevišnji Gospodar i podučio ga da se uvijek i svugdje lijepo i obazrivo ponaša prema ljudima. Postoji nekoliko predaja poznatih ashaba (Muhammedovih drugova) koji nam ukazuju da ih nikada poslanik Muhammed nije susreo, a da im se nije osmjehnuo i u njihovom društvu bio posebno vesele naravi. Zbog tog njegovog redovnog i trajnog osmijeha svako od njih je mislio da je upravo on najdraži čovjek Božijem Poslaniku.
Tragom ovih informacija vidimo da Bog Svemogući voli ljubaznost, širenje osmijeha, sreće i optimizma, jer je upravo On kao Odgajatelj Muhammeda, a.s., kod njega podsticao te plemenite ljudske osobine.
Prijatelji su nam itekako važni u životu i zato širimo i njegujmo naša prijateljstva. Pravi prijatelji su nam kao zvijezde u noći koje nam obasjavaju put kojim ćemo lakše doći do cilja.
Kad su u pitanju drugi ljudi onda nam je dužnost da se i prema njima ponašamo lijepo i ljubazno, shodno ajetu iz Kur’ana koji nam kaže: ”A ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!”
Ukoliko tako budemo postupali bit ćemo uvijek sretni i zadovoljni i imat ćemo razloga da se nadamo da na vječnom budućem svijetu imamo dovoljno dobrih djela koja nam Božijom voljom i milošću, i Njegovom dozvolom, mogu donijeti prostrani Džennet.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
