Ustikolina: Faik Omerbašić – Turhan Emin-beg je bio konzul u dubrovačkoj republici

Razgovarao: Admir Iković

Želeći afirmirati temu kulturno-historijskog naslijeđa naše lijepe Bosne, posjetili smo Ustikolinu (gradić na Drini) i u njoj uglednog dugogodišnjeg prosvjetnog radnika i vrsnog poznavaoca historijata Ustikoline, ove mirne varoši na obalama Drine.

Naime, Ustikolina baštini mnogo historijskih znamenitosti, pa smo i iz tog razloga porazgovarali sa gospodinom Faikom Omerbašićem baš na ovu temu.

S toplim osmjehom nas je dočekao naš sagovornik ne krijući zahvalnost i oduševljenje što smo bili zainteresirani da baš ovu značajnu oblast afirmiramo i o njoj bar ukratko porazgovaramo.

Kovnica novca u Ustikolini

• Kad se ime Ustikoline pominje prvi put u nekim historijskim dokumentima?

Omerbašić:  U historijskim dokumentima Ustikolina se pominje kao važan subjekt Starog Rima, gdje se navodi da je Ustikolina bila poznata po kovnici novca, katedrali, mljekovodu, vodovodu i mostovima, što upućuje na zaključak da je tad Ustikolina imala kulturni, administrativni i politički značaj za cijeli region. Ostaci iz tog perioda postoje na više mjesta u dolini, a nije rijedak slučaj da mještani doline obrađujući svoja zemljišta  nailaze na novac i druge materijalne dokaze iz tursko-osmanskog, ali i iz tog perioda.

U donjim Pauncima, naselju kod Ustikoline nalaze se i ostaci male ilirske nekropole koja nas vodi i u period starih Ilira.

• Po čemu je Ustikolina posebno poznata i koji period je posebno važan za spemenuti kad je ovo mjesto u pitanju?

Omerbašić: Neosporno je da je to tursko-osmanski period. A vidjećemo i zašto.

Naime, prvi organizovani prodor Turske vojske na čelu Mehmed paše, desio se na Bosansku teritoriju 1463. godine baš u ovom kraju.

Turska vojska je prodrla iz prostora  današnje Crne Gore i niz Gornju Jošanicu se spustila u Donju Jošanicu, gdje je došlo do manjeg otpora srednjovjekovne bosanske vojske turskim vojnicima. Iz tog perioda imamo u Jošanici (selo pored Ustikoline) i jedno veoma staro šehidsko mezarje.

Pošto lokalno stanovništvo nije znalo ništa posebno o novopridošloj tursko-osmanskoj vojsci, misleći na njihovu kulturu, vjeru i običaje, pružili su još dva manja otpora. Jedan iznad Ustikoline, na mjestu Nišani i drugi na osmom kilometru od Ustikoline prema ravnoj Jabuci, na mjestu Presjeka. O tome nam govori i veliki broj vojnih mezara na tim lokalitetima iz tog perioda.

    Po zvaničnom podatku prva džamija na tlu BIH napravljena je u Ustikolini 1491 godine, a        nailazio sam i na druge nezvanične podatke koji govore da je to bilo i znatno ranije.

Izgradnju džamije je finansirao Turhan Emin-beg, veoma obrazovana osoba, koja je ostala upamćena po mnogim pozitivnim dobrima koje je učinio za domicijalno bosansko stanovništvo Ustikoline.

Da je bio obrazovan i ugledan čovjek govori i podatak da je  u jednom vremenu bio imenovan za turskog konzula u dobrovačkoj republici, a po obavljenom službovanju ponovo se vratio u Ustikolinu. Ostalo je nepoznato gdje je ukopan. 70-tih godina prošlog vijeka grupa arheologa iz Sarajeva tragala je za njegovim mezarom na Presjeci(mjestu iznad Ustikoline).Slijedeći zapisnik o tom istraživanju kaže se da je tom prilikom pronađen  samo dio nišana na kome piše ”Turhan”, a drugi dio nije pronađen, te je i dalje ostala tajna mjesta njegovog ukopa.

Prolazeći ovim krajevima čuveni putopisac Evlija Čelebija, u drugoj polovici 17 vijeka, pohodio je Ustikolinu i Foču i tom prilikom za Ustikolinu rekao da je tu zatekao 176 kuća, Turhan Emin-begovu džamiju i turbe, te mnoštvo dućana, kujundžiluka i konaka.

Ustikolina je imala status kasabe, a u prvom vijeku Turske vladavine imala je veći kulturni i politički značaj od Foče. Evlija navodi da je u Foči zatekao 18 džamija, sahat-kulu, oko 500 dućana i jednu crkvu. I na kraju Evlija konstatuje da se stanovništvo, bez obzira da li bili muslimani ili pravoslavci, masovno bave vinogradarstvom.

Na jednom kilometru od Ustikoline prema zapadu nalazi se selo Odžak, u kojem su se nalazile kule porodice Čengića. U jednoj je bila vojna postaja, a u drugoj su najvjerovatnije stanovale porodice turskih oficira.

• Da li u ovom kraju postoje i druge znamenitosti koje pripadaju drugom vaktu, a koje je bitno spomenuti?

Omerbašić:  Zaboravih pomenuti da u jednom selu kod Ustikoline (Bratovčići) postoji i danas nekoliko  velikih nišana sa natpisima na arapskom jeziku.

Što se tiče drugih znamenitosti koje nismo pomenuli, pažnje vrijedan detalj jeste i  tzv.Rimski most na Kožetinu, selu 4 km udaljenom od Ustikoline. Zatim mnoštvo stećaka oko samog naselja, na Cvilinskom polju, ali i u pojedinim okolnim selima.

U Ustikolini potpisan važan carinski ugovor

• Kakav je bio kontakt ove varoši sa drugim krajevima u Bosni, odnosno na Balkanu uopće?

Omerbašić: U periodu prije dolaska Turske u Ustikolini je potpisan veoma ,za to vrijeme, važan trgovinski i carinski ugovor između vodeće plemićke porodice Pavlović i dubrovačke republike. Bitno je spomenuti da je i ugledni bosanski vladar Kulin ban baš sa tom istom dubrovačkom republikom potpisao jedan značajan ugovor za tadašnju bosansku državu.

U tom periodu srednjovjekovne bosanske države u Ustikolini je postojala velika pijaca na kojoj se trgovalo raznim robama sa trgovcima koji su dolazili iz drugih krajeva i sistemom trampe(roba za robu) nudila poljoprivredne, suhomesnate, ali i mliječne proizvode, te kožu i tkaninu.

• Čime se Ustikolina može ponositi danas?

Omerbašić: Prije nego konkretno odgovorim na ovom vaše pitanje, ne mogu a da ne pomenem da je Ustikolina bila stjecište dobrih i  uglednih ljudi, o čemu je nekad govorio i poznati dječiji pjesnik i pisac Šukrija Pandžo nakon svog, doduše kratkog, službovanja u našoj osnovnoj školi, gdje je radio kao učitelj.

Veliki doprinos obrazovanju u ranijem periodu doprinio je upravo on, ali i ugledni islamski vjeroučitelj Derviš Dreca, ali i mnogi drugi prosvjetari tog vremena.

Sjećam se da je u mojoj matičnoj školi u Ustikolini, gdje sam proveo veoma dugačak radni i životni vijek, sve do 1992. godine u kancelariji direktora postojala fotografija nastala 1910. godine na kojoj su bili jedan od tadašnjih klasičnih učitelja i ugledni pravoslavni vjeroučitelj, što govori da  se Ustikolina uvijek mogla ponositi velikom brigom za obrazovanjem naših ljudi, ali i tolerantnošću i međusobnim razumijevanjem.

• Slažem se, a Ustikolina danas ?

Omerbašić: Ustikolina danas ima status općine, nekoliko hiljada stanovnika, nanovo izgrađenu Turhan Emin-begovu džamiju(sa najvećim minaretom u Bosni), i naravno veliki podmladak koji će umjeti da čuva ovu našu Bosnu i svojom naobrazbom i poštenjem širi ime i ponos Ustikoline širom ovog našeg dunjaluka.

Šta im je džamija smetala ?

• Kad se pomene Ustikolina, prva pomisao koja mi se javi u glavi jeste Turhan Emin-begova džamija kao najstariji džamija u zemlji, ali i najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Bosni iz tursko-osmanskog perioda. Šta se desilo sa ovim objektom 1992 godine?

Omerbašić:Slažem se sa vama da je džamija ujedno bila u isto vrijeme odgojno-obrazovna ustanova i da ona po svojoj svrsi, kao i svugdje u svijetu, treba da služi ne samo za molitve, već i odgoj ljudi. Što se tiče dešavanja u Ustikolini 1992 godine to je već poznato. Neprijatelji  Bosne minirali su ovu džamiju zajedno sa nizom drugih značajnih objekata u ovoj regiji. Dio naivnog stanovništva koji je vjerovao da do rata neće doći, nastradao je, a veći dio stanovnika Bošnjaka ove regije izbjegao je i skrasio diljem ovog bijelog dunjaluka.

• Kakvi su odnosi sa susjednim općinama – Goraždem i Fočom ?

Omerbašić: Pa, Goražde je naš regionalni i kantonalni centar. Većinu obaveza građanstvo završava u Goraždu, a mnogi su i poslovno vezani za taj grad. Bitno je spomenuti da je prije rata Foča bila centar svih značajnijih dešavanja i da su mještani Ustikoline bili više vezani za Foču i Sarajevo.

 Međutim, danas je to drugačije. Zbog nemilih događaju u prošlosti i zla koje je bošnjačko stanovništvo Foče preživjelo u ratu, te velikog nemara federalnih vlasti spram ozbiljnosti povratka naših ljudi na prostore ove općine, danas u Foči imate jako malo Bošnjaka.

 Oni koji su nastanjeni u Sarajevu, a izgrađene su im kuće na području općine Foče , dođu samo katkad vikendom i opet nazad. Ozbiljnijeg povratka nema a izgleda neće ga ni biti.

• Stanovništvo se godinama žali da aktuelne vlasti nisu nikada dovoljno uradile na povratku ljudi u ove krajeve i da nema dovoljno brige za povratnike.Da li je to tako i  šta vi mislite o tome?

   Omerbašić:Govorio bih neistinu kada bih rekao da nije tako. Međutim, ljudi ovog kraja su doživjeli egzodus i užas u proteklom ratu. Mnogi su izgubili svoje najmilije, a da to ničim nisu izazvali niti zaslužili. Pretpostavljam da veći dio ljudi koji se nisu vratili svojim prijeratnim domovima naprosto ne žele da se suočavaju sa gnusobnim sjećanjima iz prethodne agresije. Našli su posao i radost života u dijaspori ili diljem naše lijepe Bosne, tako da ih na neki način mogu razumjeti.

• Hoće li građanstvo Ustikoline dozvoliti planirane izgradnje hidrocentrala na rijeci Drini, tačnije u blizini same Ustikoline?

     Omerbašić : Po dosadašnjem razvoju situacije neće. Oni koji su planirali pomenutu izgradnju lokalnom stanovništvu nisu donijeli dovoljno argumenata za opravdanost pomenute izgradnje, tako da je to jako upitno i diskutabilno.Grijeh bi bio uništiti ovu ljepotu koju nam je dragi Bog dao.

P.S. Intervju svojevremeno obavljen za magazin ”Kulin”.

Za Akos.ba priredio: Admir Iković