Ugovor kojeg je Omer, r.a., dao stanovnicima Jeruzalema
Kada je Omer ibn Hatab, r.a., (drugi halifa) na čelu muslimanske vojske ulazio u Jeruzalem 638. godine, hodao je iz skromnosti (nije htio jahati na devi). Nije se desilo krvoproliće tada. Naprotiv, onima koji su željeli otići, bilo je dozvoljeno da to učine i izađu i ponesu sav svoj imetak, te im je bilo garantovan siguran prolaz. Dok je onima koji su željeli ostati bio garantovana zaštita života, imovine i njihovih bogomolja.
Omer, r.a., je odbio ponudu patrijarha Sofronija da obavi molitvu u crkvi Svetog groba, kako ne bi u godinama poslje muslimani možda crkvu pretvorili u džamiju u spomen na njega.
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Ovo je garancija mira i zaštite koju je dao Allahov rob Omer r.a., vođa pravovjernih narodima Jeruzalema. On garantuje zaštitu njihovih života, imovine, crkava i krstova, kao i zaštitu zdravlja u slučaju bolesti i svega što se nalazi unutar njihove vjerske zajednice.
Njihove crkve neće biti okupirane, srušene niti oduzete u potpunosti ili djelimično. Nijedan njihov krst ili imovina neće biti oduzeta. Oni neće biti prisiljavani u vjeru, niti smije neko od njih biti povrijeđen (na bilo koji način).
Narod Jeruzalema će plaćati porez džiziju (porez kojeg plaćaju nemuslimani koji žive pod zaštitom muslimanskih vladara, a koristi se kao izuzeće od vojne službe).
Ko god da izađe (iz Jeruzalema) garantuje mu se sigurnost za njegov život i imovinu sve dok ne dođe do svog odredišta. Onaj ko ostane biće bezbjedan i platiće porez.
Ako bilo koji od ljudi iz Jeruzalema želi da se zajedno sa Rimljanima iseli noseći svoj imetak i ono što je u crkavama i krstove, biće mu garantovana sigurnost života, crkve i krstova, sve dok ne dođe na sigurnog utočište.
Onaj ko izabera da ostane, može to učiniti i plaćat će onoliko poreza koliko plaća narod Jeruzalema. Onaj ko želi otići skupa sa Rimljanima, može to učiniti, i ko god želi da se vrati kući svojoj rodbini, to može učiniti.
Od njih se ne može uzeti sve dok se njihovi usjevi ne sakupe. Sadržaj ovog ovdje ugovora je dat garancijom Allaha, garancijom Njegovog Poslanika s.a.v.s., halifa i vjernika, pod uslovom da oni (narod Jeruzalema) plaćaju porez na džiziju.
Svedoci su: Halid Ibnul-Velid, Abdurrahman Ibn’Auf, Amr Ibnul-`Aas i Mu’avija Ibn ebi-Sufjan. sačinjen 15. godine AH (after hijra ili poslje hidžre.
Izvor: Islamweb.net
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
