Tvoja pjesma nek’ te uvijek krasi; Zdravo, Bosno, uvijek zdravo da si…
Antalijsko more i sunce, hrana i obilje, cenet gibi, rekli bi Turci. Kao u dženetu. Jedan dah stambolskog zraka, odmah se osjetite carski, k’o u Carigradu.
Spustite đon na bečku strasse, tijelom prođu srsi: evo me, gospodin. Bečki, Wienerski. Mozart i kugle, kultura i uljudba, Salzburg.
Svaka čast Dubrovniku, o, svaka njemu čast. Ća će Rio naspram Splita, šanse nema. I lijepi Zagreb, utegnut, ušminkan, Grad.
Trčim kući, takav sam, ali bih u Beogradu svaki put još malo ostao. Zna ona moja raja pravo zagotiviti. Ravna Subotica i Novi Sad osvoje na prvi pogled, pa lagano, ravničarski, žurba zabranjena.
Ne znam ušušnijeg grada od Ljubljane, otvorenijeg od Skopja, prisnijeg od Podgorice.
Nisam osjetio ugodniju klimu, niti ljepše milovanje zimskog sunca od onog u Tirani.
Svi putevi vode u Rim, valjda ga to i čini vječnim. Sloboda Amsterdama, njemačnost Minhena, švapski Štutgart. Cirih i Ženeva, precizni kao najbolji švicarski satovi.
Barcelona i Madrid, fudbal i ljepota. Tamo ne znate je li grad klub, ili je klub-grad.
I tako dalje, i tako redom, i tome slično. Svi ovi, i još mnogi gradovi, viđeni i neviđeni, čekaju da ih se obiđe, upozna, osjeti i shvati ono najvažnije: šta je i gdje je kuća.
Kad joj dođem morem ili zrakom, kopnom ili rijekom, na Izačić ili Bosanku Gradišku, Bosanski Brod ili Neum, Zvornik ili Čapljinu, Savom, Drinom, Neretvom il’ Unom, ili sletim na njene aerodrome, ja uplovim u svoju luku. Moje srce srcem pjeva svojoj Bosni i Šeheru, šeher Bosni i Hercegovini, Saraj Bosni, Sarajevu, glasno, grleno, a raspuklo, od radosnice:
Tvoja pjesma nek’ te uvijek krasi
Zdravo, Bosno, uvijek zdravo da si…
Piše: Tarik Đođić
Akos.ba
