Tuga u Srebrenici: Hatidža se do zadnjeg dana borila za pravdu

Mehmedović je tokom genocida u Srebrenici izgubila sinove Almira (18) i Azmira (21), supruga Abdulaha (44), brata i brojnu rodbinu.

Mehmedović je rođena 1952. godine u selu Bektići (MZ Sućeska). U Srebrenicu se vratila 2003. godine, u porodičnu kuću u naselju Vidikovac.

Vijest o smrti Hatidže Mehmedović u Srebrenici je dočekana s nevjericom i tugom.

Hajra Čatić, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, kaže da je šokirana viješću o smrti Hatidže Mehmedović.

“Često sam se puta pitala otkud Hatidži tolika snaga. Njena cijela porodica je pobijena. Pitala sam se odakle joj snaga, ali vidite, čovjek slaže u sebi sve. Njen rad mogu objasniti i potrebom da se javnosti kaže šta se sve desilo, da se postave pitanja zbog čega su njeni najmiliji ubijeni, i hiljade drugih. Bila je veliki borac koji će nam svima nedostajati”, govori Čatić za Anadolu Agency (AA).

Almir Salihović je dosta vremena provodio s Hatidžom, a prisjeća se događaja iz 2013. godine kada su prvi put preživjele žrtve genocida ušle u zemljoradničku zadrugu u Kravici.

“Nikada neću zaboraviti kako se borila i bez imalo straha išla na kapiju zemljoradničke zadruge u Kravici u julu 2013. dok su nas s druge strane čekali specijalci MUP RS. Kao ranjena lavica se borila i nas mlađe gurala iza sebe, valjda da nas sačuva i spasi od ovih s druge strane”, prisjeća se Salihović.

Dodaje da je Hatidža svu djecu svojom zvala.

“Govorila mi je ‘dijete moje, ja ne mogu tvoje ime da napišem, kad me nazoveš, kao da me moj Almir zove. Znam da si ti ime dobio po mome Almiru'”, kaže Salihović.

Salihović kaže da je Hatidža bila prva osoba kada je trebalo pokretati inicijative, govoriti o genocidu i boriti se za istinu.

“Uvijek je među prvima bila kada smo pokretali određene inicijative i projekte od značaja za naš narod. Nije se štedjela nikad i nimalo, davala je 100 posto sebe, i evo, nema je više. Na nama je amanet i odgovornost da nastavimo borbu i da čuvamo uspomenu na Hatidžu, jer njezina djeca nisu živa”, kaže Salihović.

Amra Begić je uposlenica Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Za Hatidžu kaže da je imala posebno mjesto u njenom životu.

“Odlaze jedna po jedna. Na nama je da čuvamo i sačuvamo ono za što su se one borile do posljednjeg daha”, kaže Begić.

Novinarka Kadira Omerović kaže da će joj Hatidža ostati u sjećanju kao jaka i hrabra žena, koja je brinula o drugima.

“Majka Hatidža Mehmedović svima je pružala neizmjernu podršku i tople riječi. Uvijek se brinula za svakoga, a posebno za djecu bez roditelja kao i za sve povratnike. Bile je veliki borac, zalagala se za istinu i pravdu. Sjećam se da je bila prisutna na svim obilježavanjima stradanja Bošnjaka, jer nije dozvolila da se stradanje zaboravi. Posebno će ostati u mom sjećanju kako je majčinu ljubav djelila s djecom u Srebrenici i bila njihov oslonac u svemu”, kaže Omerović.

Ćamil Duraković, bivši načelnik opštine Srebrenica, kaže da je “Hatidža simbol srebreničke majke”.

“Ne umanjujući našu bol za svakom majkom koja je umrla do sada, Hatidža je uistinu simbol srebreničke majke. Ona je to svojim djelima, hrabrošću i istinom u borbi za pravdu svakodnevno pokazivala. I sa bolešću se borila kao lavica, u tišini, kao da nije hjela da znamo da odlazi. I u poslednjim trenucima života želja joj je bila da 11. juli dočeka u Srebrenici. Deset dana iza toga izgubila je bitku. Ostaće upamćena posebno po tome što je vodila bitku iz Srebrenice, živjela je ovdje i trpjela čak i uvrede, zlostavljanja i omalovažavanja. Ali nikada je to nije obeshrabrilo i do zadnjeg dana se borila za pravdu”, kaže Duraković.

Dženaza Hatidži Mehmedović biće klanjana u srijedu 25. jula 2018. godine u 12 sati ispred Čaršijske džamije u Srebrenici, a biće ukopana na mezarju u Sućesci (Bektići).

“Ona je bila unikatan primjer u svijetu da je to žena kojoj su u genocidu ubijeni svi muški članovi porodice, i opet se vratila u Srebrenicu gdje je nastavila borbu za istinu i za kažnjavanje svih onih koji su odgovorni za genocid”, kaže Tabaković.

Akos.ba