Historija i tradicijaU Fokusu

Tri sestre prodale svoje brižno čuvano ruho i sagradile tri džamije.

U selu Šenkovići koji je udaljeno oko osam kilometra od Novog Travnika, nalazi se Stara džamija ili Vojnička džamija.

U historijski izvorima Šenkovići se spominju u defteru iz 1568. godine. Prema defteru iz 1604. godine u selu se nalazi pedeset kuća i jedna džamija o kojoj nema podataka kada je napravljena. Legenda kaže da su džamiju u Šenkovićim, Rosotovu i Kasapovićima prije više od 450. godina napravile tri sestre, koje su prodale svoje brižno čuvano ruho.

Prema drugim izvorima da je to Vojnička džamija, koju su napravili Fatihovi vojnici. Iznad sela se nalaze dva lokaliteta Gradina i Gradac, koja ovo selo još više čine specifičnim. Tehnike zidanja, vrste materijala i maltera koji je korišten prilikom izgradnje džamije, datira na kraj 16. i početak 17. vijeka.

“Za šenkovačku Staru džamiju kažu da je jedna od najstarijih u Bosni i Hercegovini i da je čak starija od vezirskih džamija u Travniku. Legenda kaže da su tri sestre prije više od 400 godina prodale svoje, u sehari brižno čuvano ruho i sagradile tri džamije. Pored ovog objekta, sagrađene su i džamije u Kasapovićima i Rostovu kod Novog Travnika. Neki ovu džamiju zovu i Vojničkom, ali najviše se udomaćio naziv Stara džamija, vjerovatno zbog toga što su džematlije krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć dobrih ljudi iz drugih mjesta, u Šenkovićima sagradili novu džamiju”, kaže imam džemata Šenkovići Nihad ef. Halilović.

Ovu džamiju je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U haremu džamije nalaze se i neobični nišani.

Godine 2008. počela je restauracija Stare džamije kamenom sedra koji je izvorni materijal. Restaurirani su zidovi koji su se bili počeli urušavati, a izvršeni su i neki radovi u unutrašnjosti objekta. Kako džamija mora zadržati izvorni oblik s krova je skinut crijep, a postavljena šindra i obnovljena munara.

Ovo selo i džamiju, zaista, vrijedi posjetiti.

Piše: Semir Krnjić

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button