Tri poruke Alije Izetbegovića Islamskoj zajednici

Prva se tiče tzv. fundamentalizma u Bosni. Kada je prije tri godine počeo napad na Bosnu, neki od vas uzeli su pušku u ruke. Fotografije ljudi s ahmedijom na glavi i puškom u ruci prošle su svijetom i koristile se kao krunski dokaz fundamentalizma u Bosni. I mi, i sa nama svi dobronamjerni ljudi na svijetu, znamo da se ne radi o fundamentalizmu, nego o borbi za goli opstanak naroda kojem je, i svemu onom što je vezano za taj narod, bila izrečena smrtna presuda (…) Čestitam svakom od vas koji je uzeo oružje u ruke i branio našu nejač i naše svetinje.

Druga tema tiče se položaja islama u našoj zemlji. Islam nije državna vjera u Bosni, ne može to da bude i, štaviše, ne treba to da bude. Samo slabi ljudi i slaba učenja traže zaštićen, privilegiran položaj. A islam je snažno učenje, živa vjera, prema nekima, danas jedina živa vjera u svijetu. Umjesto privilegija, islam u Bosni treba tri stvari: sobodu, uvjete za djelovanje i dostojanstvo vašeg poziva. Prvo dvoje treba da mu osigura država, a ovo posljednje vi. Kad kažem dostojanstvo vašeg poziva, mislim na obrazovanje i moralni lik predstavnika vjerske zajednice, imama i alima. Morate biti učeni, obrazovani ljudi i morate biti moralni autoriteti u svojoj sredini. Ovo posljednje postiže se saglasnošću između onoga što govorite i onoga što radite. Narod gleda kako vi živite i jeste li spremni da s njim dijelite dobro i zlo i da gladujete, ako on gladuje itd. To narod gleda i sudi i od tog suda niko vas ne može izuzeti i spasiti.

I konačno, treće pitanje koje bih ovdje spomenuo tiče se jedinstva unutar našeg vjerničkog korpusa. Do mojih ušiju dopiru priče o nekakvim novim mezhebima u Bosni. Nama ovdje trebaju islam i vjera i nikakvi novi mezhebi. I ako se, što to obično biva, nađu kojekakvi demagozi koji podmeću formu umjetso suštine, neku novu gimnastiku ili mehaniku vjere umjesto morala i istinskog učenja. Dok se vodi borba za život i smrt i dok se rješava naše biti ili ne biti, oni nameću „učene“ rasprave o dužini brade ili o tome kako treba držati ruke ili noge u namazu i sl. Na tome se unose razdori i podjele u džematima. Ima čaki fizičkih sukoba. Mladi obrazovani ljudi to slušaju i iščuđavaju se. Ljudi su žedni istinske vjere, njenih vjerskih i moralnih poruka, a ne jalovih i besplodnih rasprava. Takve stvari odbijaju mlade ljude od vjere i nanose ogromnu štetu. Zato se pozabavite tim pojavama i spriječite širenje gluposti u njeno ime. I na kraju, hvala vam što ste ostali sa svojim narodom. Čineći to, izvršili ste svoju najvišu vjersku dužnost.

Iz jednog od svojih obraćanja na Saboru IZ

Priredio: E. Subašić

preporod.com