Travnik: Grad s dušom
Travnik se prvi put spominje 1463. godine kada je kroz njega prošao sultan Mehmed II Osvajač u svom pohodu na Jajce, a da biste razumjeli i osjetili duh njegove čaršije, jednostavno morate doći u ovaj stari grad, nastao na bistroj rijeci Lašvi.
Tvrđava Stari grad
Pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovini 14., ili prvoj polovini 15. vijeka, te da je njen graditelj kralj Tvrtko II Kotromanić, no navodi se da je mogući graditelj i kralj Stjepan Dabiša. Podignuta nad Hendekom, potokom koji zimi teče, a ljeti presušuje, tvrđava predstavlja nacionalni spomenik BiH koji objedinjuje elemente arhitektonskih faza iz srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog doba. Danas važi za centar kulturno-zabavnog života Travnika.
Rodna kuća, muzej Ive Andrića
Nalazi se u mahali Zenjak na broju 9. Tokom više od jednog stoljeća stara kuća tipične bosanske arhitekture promijenila je nekoliko vlasnika. Početkom 70-ih godina dvadesetog vijeka, nakon dobivanja ove prestižne nagrade, prepoznata je vrijednost kuće, pa je pokrenuta inicijativa za otkup od tadašnjih vlasnika i njeno preuređenje u spomen-muzej. Stalna izložbena postavka predstavlja život i literaturu Ive Andrića i sastoji se od: rodne sobe – posvećene romanu Travnička hronika, fototeke s dodjele Nobelove nagrade, biblioteke s umjetničkom zbirkom i “slušaonice”. Memorijalni muzej kontinuirano prikuplja građu i eksponate koji mogu biti relevantni za život i literaturu Ive Andrića.
Plava voda
Izvire iz stijene, šumi i čini najljepše izletište u Travniku, a uz potok Hendek i rijeku Lašvu, u koju se ulijeva, cijelo jedno naselje nosi naziv Šumeće. Najzanimljivija lokacija na Plavoj vodi je restoran Lutvina kahva. Kafa je postala čuvena po austrijskom nadvojvodi i austrougarskom prijestolonasljedniku Rudolfu Franzu Karlu Josefu, koji je poklonio dukat vlasniku nakon što je ovdje popio kafu. U posebnoj vitrini on je čuvao džezvu i fildžan iz kojeg je princ popio kafu, koja je poslije te posjete zvanično nazvana Rudolfovom kahvom. Kako ju je narod godinama nazivao Lutvina kahva, naziv je s vremenom ipak zamijenjen.
Šarena džamija
Ili, samo Sulejmanija, nalazi u dijelu Travnika nazvanom Donja čaršija. Izgrađena je, tako se pretpostavlja, u drugoj polovini 16. vijeka. U vakufnami prvog obnovitelja džamije nalazi se podatak da ju je izgradio Gazi-aga. Vezir Ćamil Ahmed-aga podiže džamiju 1757. godine, koju će stanovnici mahale zvati Ćamilija. Izgorjela je u požaru 1815., a na njenom mjestu je novu džamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak. Zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima nazvana je Šarena džamija. Munara joj je na lijevoj, umjesto na desnoj strani, kako je pravilo kod islamskih bogomolja. Odluka za takvom gradnjom pravda se vlažnim i nestabilnim tlom na zapadnoj, odnosno desnoj strani.
Hadži Ali-begova džamija
Bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1757. godine podiže džamiju u Gornjoj čaršiji, danas poznatu po imenu hadži Ali-bega Hasanpašića, koji ju je obnovio 1872. godine nakon što je stradala u požaru. Uz nju se nalazi manja nekropola u kojoj je sahranjen i sin Mehmed-paše Kukavice, Miri Miran Ibrahim-paša.
Sunčani sat
Travnik je jedini grad u BiH sa sunčanim satom. Preciznosti radi, još jedan takav postoji i u Sarajevu u okviru instrumentarija Gazi Husrev-begove muvekithane, no riječ je ipak o ručnom satu. Tačna godina izgradnje travničkog sata nije zabilježena. Ni ime konstruktora nije poznato. Smatra se mogućim da je sat postojao na džamiji koju je izgradio Mehmed-paša Kukavica, a koja je izgorjela u požaru. Pošto su tom prilikom ostali sačuvani pojedini dijelovi ove džamije, nije isključeno da je i sat ostao na izvornom mjestu, a nalazi se u plitkom udubljenju na jugozapadnom zidu Hadži Ali-begove džamije.
U vrijeme postavljanja koristio je cijeloj travničkoj čaršiji. Prema sunčanom satu podešavali su se i mehanički satovi ugrađeni na dvije travničke sahat-kule kao i ručni satovi imućnijih Travničana, koji su u to vrijeme bili prava rijetkost.
Travničke sahat-kule
Travnik je također jedini grad na svijetu s dvije sahat-kule. Veziri su svom domaćinu u 18. vijeku podigli 20-metarske kule da bi im na sve četiri strane Gornje i Donje čaršije otkucavale vrijeme i bile orijentacija.
Za razliku od sahat-kule na Musali za koju se ne zna kada je tačno sagrađena, sahat-kula u Gornjoj čaršiji podignuta je uz Hadži Ali-begovu džamiju u Travniku i pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-paša Kukavica u 18. vijeku. Sahat-kulu je 1817. godine obnovio Sulejman-paša Skopljak kada joj je dograđen četvorovodni drveni krov na stubiće ispod kojeg se nalazi prostor za smještaj zvona. Posredstvom austrijskog konzula Von Simschena tom prilikom je naručen sat s četiri mine i zvonom koje otkucava pune sate i četvrtine.
