Tramp je potvrdio smrt mirovnih procesa, šta je slijedeće?
Izjava američkog predsjednika ne samo da ima učinak na granice Jeruzalema, koje je predao Benjaminu Netanjahu s ohološću i odvažnošću. Donald Tramp se jučer pojavio na televizijskim ekranima širom svijeta potvrdivši i smrt tzv. bliskoistočnog mirovnog procesa, koji je pokrenut u Madridu 1991. godine.
On je ismijao svoje prethodnike zbog toga što nisu učinili ono što on sada “isporučuje” i njihove strategije smatra neuspješnim. Tramp je u svom govoru više puta koristio riječ “novo”, naglasivši kako će odstupiti od politike prethodnih administracija u odnosu na palestinski problem i na Bliski istok. Međutim, što to znači i šta će on tačno da učini?
Dakle, on je sugerirao kako će napustiti pregovore s Palestincima i Izraelcima i ostaviti ih da se bave sami sa sobom, ako to žele, i da se neće miješati u nametanje pritiska za tzv. “dvodržavno rješenje”. To znači da neće poduzeti nikakve napore za uspostavljanje palestinske državr, da će palestinski narod to sam morati to da postigne i na svoju ruku, sa vladom koja je okupirala njihovu zemlju i nameće vojnu hegemoniju, i da ne trebaju očekivati nikakvu pomoć od Vašingtona.
Stanovnik Bijele kuće jednom je rekao da bi podupro samo dvostruki mirovni proces ako bi se palestinske i izraelske strane toga pridržavale. Što ako oni to neće? Onda bi samo jedna država zauzela drugu, što je status quo.
Ovo je Trampov način obmanjivanja javnosti. On je itekako svjestan da će izraelski premijer Netanjahu proslaviti pad “dvostrukog rješenja” sa svojim ekstremističkim desničarskim timom i da je Jeruzalem poklon koji mu je poslao Vašington DC, spakovan u ukrasnu kutiji umotanu u izraelsku zastavu. Situacija izgleda vrlo mračna za palestinski narod koji je nedavno podsjetio na to da je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour Palestinu dao cionističkom pokretu prije 100 godina, kao “nacionalni dom jevrejskog naroda”.
Ovi nedavni događaji ostat će ključni događaj u historiji Palestine i regije. Tramp je u osnovi dovršio razdoblje pregovora. Iako je mirovni proces zapravo umro davno, i svi su to znali, niko to ne bi priznao otvoreno sve dok Tramp nije došao i učinio to.
U posljednjih 25 godina američki i europski čelnici su prodavali iluziju napaćenom palestinskom narodu, uvjeravajući ih da će pregovori dovesti do palestinske države i da će Jeruzalem biti prepušten konačnim pregovorima o njegovom statusu. Sada Tramp nameće konačno rješenje proglašavajući da Jeruzalem pripada izraelskim okupacijskim vlastima i pokopava dvostruko rješenje, u jednom trenutku.
Administracija Trampa svjesna je koliko su opasni predsjednikovi postupci, bez obzira na to jesu li bili motivirani unaprijed planiranom strateškom vizijom ili ličnim interesima ili oboje. On je pozvao obje strane da ostanu mirne, što bi tačno i ubojica rekao svojim žrtvama dok im drži nož zabijen u grlo.
Američki predsjednik je bacio rukavicu u lice arapskim liderima koji su godinama zavodili svoje narode uvjeravajući ih da su pregovori pod američkim pokroviteljstvom jedina strateška opcija za postizanje “pravednog i sveobuhvatnog rješenja”. Nakon što se suočio s ovim udarce, Mahmud Abas se obratio svom narodu hladne glave. Pioniri arapske mirovne inicijative nisu se usudili obraćati svom narodu poslje udarca kojeg im je zadao Tramp, a mnogi su vjerojatno u dosluhu s njim u zamjenu za američku pomoć kako bi sačuvali svoje pozicije.
Nedostatak potencijalnog mirovnog sporazuma jednostavno znači da više ne postoji rješenje za palestinsku vlast, koja se sada može samo nadati poboljšanju karaktera svoje vladavine pod okupacijom, bez stvarne neovisnosti ili suvereniteta.
Palestinska vlada, međutim, morat će igrati ulogu stroge sigurnosne službe za svoje izraelske gospodare koji kontroliraju većinu zemljišta, prirodnih resursa, graničnih prijelaza i vojnog osoblja. Vlasti moraju vršiti represiju nad svojim narodom, zabraniti im bilo kakav otpor prema okupaciji, obuzdati popularne pobune i da se bave oduzimanjem Jeruzalema i eskalacijom aktivnosti oko naselja. Nema sumnje da je u toku potraga za tipom palestinskog predsjednika koji bi bio voljan preuzeti tu ulogu onda kada iscrpljeni Mahmud Abas odstupi, koji nije uspio ispuniti svoja politička obećanja da će, putem pregovora, uspostaviti održivu palestinsku državu s Jeruzalemom kao glavnim gradom. U međuvremenu, u sjeni se nastavlja igra ponavljajućih ucjena Palestinske vlade, s naglaskom na smanjenje američkog financiranja. Ramalah se sada mora predati, što će prouzrokovati još veće i češće patnje, ako odbije da se pridržava Trampovog “novog” koncepta.
Međutim, u palestinskoj areni se javlja sve više glasova koji postaju sve glasniji i pozivaju da se “stolu priključe svi kockari”. Najlakši način da to postignu jeste da dužnosnici Palestinske vlade podnesu masovnu ostavku i uzrokuju iznenadni vakuumski položaj koji se može postići čak i bez potpunog raspada vlasti. Možda će svijet tada vidjeti i shvatiti kako je Tramp nesmotreno gurao zemlju ka rubu, a Bijela kuća će morati da se suoči sa posljedicama svojih postupaka.
Autor: Hossam Shaker
Izvor: middleeastmonitor.com
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
