Tradicija gastronomske kulture Bošnjaka
Kuhinja je vrlo važan segment kulturnog naslijeđa Bošnjaka. Uporedo sa arhitekturom, literaturom, folklorom, i načinom života uopšte, nesumnjivo možemo uključiti i tradicionalnu Bosansku kuhinju. Ona predstavlja proizvod svojevrsne mješavine mnogih istočnih i zapadnih kultura koje su dolazile, prolazile i odlazile sa ovih, kroz historiju, često nemirnih prostora.
Kako je kulinarska umjetnost srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva uglavnom bila ograničena na dvorce plemića, možemo reći da se dolaskom Turaka na ove prostore, situacija u mnogo čemu promijenila. Godine 1462. je otvorena prva aščinica, vrsta tadašnjeg restorana namijenjena svim građanima, pa s pravom možemo reći da ta godina obilježava vrijeme nastanka tradicionalne Bosanske kuhinje.
Bosanski recepti su zabilježeni u starim dokumentima, manuskriptima pa čak i u narodnim pjesmama. Prvi pisani recepti i jelovnici u Bosni, se nalaze u dokumentima Isa Bega-Ishakovića, osnivača Sarajeva, u drugoj polovici 15. vijeka, a poslije su takođe sakupljeni i u knjizi Gazi Husrev-Bega iz 1531. godine. Danas, tradicionalna Bosanska kuhinja sadrži više od 400 različitih jela koji će zadovoljiti i najzahtjevnije sladokusce.
Bosanska umjetnost pripremanja hrane je hvaljena od strane srednjovjekovnih putopisaca i putnika namjernika kao što je Evlija Čelebija, a i u bližoj prošlosti bila je pojam o kojem se diskutovalo sa zadovoljstvom od strane bjelosvjetskih musafira ali i poznatih autoriteta iz svijeta gastronomije.
Važan sastojak naše tradicionalne kuhinje je – sabur!? Da, sabur, jer sva hrana se pripremala polahko. A na isti način se i konzumirala, unutar familije ili u ugodnom društvu i laganoj priči. Bez žurbe, hedonistički uživajući u mirisima i ukusima svakog zalogaja. Mnogi se i danas sjećaju naših nena, koje bi zorom nakon sabaha „nastavile ručak“, koji bi se „na tiho“ krčkao sve do podne namaza, nakon čega bi se objedovalo – zimi u kući, a za ljetne vrućine na avliji, u hladu odrine. Ručkovi i večere su bili povodi okupljanja bliže i dalje rodbine. Uz ukusna jela, Bošnjaci su se družili, poslovali, proslavljali i svadbe pravili.
Jedan važan dio života svakog Bošnjaka je i kahva, koja predstavlja odraz Bosanskog mentaliteta hedonizma. U tradicionalnoj Bosanskoj kući, gost je uvijek bio počašćen sa Bosanskom kahvom i rahat lokumom ili šerbetom. Bosanska kahva obično se posluživala u đezvi, zajedno sa finđanom iz kojeg bi se degustirala. Baš kao i danas. Đezve bi se stavile na dagaru, koja bi uz pomoć užarenih drvenih piljaka, čuvala ispečenu kahvu toplom i po nekoliko sati.
Ono što čini Bosansku gastronomiju još i boljom je neodoljiva kultura gostoprimstva i topline, po čemu su Bošnjaci u prošlosti bili prepoznatljivi. Nerijetko bi se desilo da musafir nije u materijalnoj mogućnosti da sebi osigura prenoćište ili bi pak ostao bez hrane, što domicilne vlasnike aščinica i musafirhana nije sprečavalo da uslugu ponude besplatno. Ili čak da daleke goste pozovu u vlastite domove. Smatralo se uvredljivim da se poziv odbije. Po ulasku, gosta bi dočekala izrazito prijatna, porodična atmosfera te razne vrste, posebno pripremljenih slanih i slatkih nafaiza.
Bošnjak, musliman, je uvijek bio vrlo prijatno raspoložen prema musafirima, baš kao što je i Poslanik Muhammed a.s. ostavio u emanet, te je na nama, danas, da se odupremo uticajima zapadne ideje konzumerizma gdje je novac jedina vrijednost, i nastavimo ovu lijepu tradiciju našeg naroda, ali i jednu od ljepota Islama.
Piše: Nedim Hadžić
Akos.bA
