Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Tim Clancy: Građanska poruka sarajevskim policajcima

Tim Clancy: Građanska poruka sarajevskim policajcima

Dolazim iz porodice koja se ponosila javnom službom.

Čini se da je to dio naše DNK. Bila to edukacija, medicina ili druge službe zaštite… to otprilike opisuje naš prošireni klan. Moj ujak je bio vatrogasac i policajac 45 godina. Moji rođaci, njegovi sin i kćerka, također su bili policijski službenici u New York Cityju. Tako da, kada čujem žestoku kritiku policije u BiH… imao sam potrebu da ih branim. Znamo da je policija, bilo gdje, daleko od savršene. Ali to je jedan vražje težak i opasan posao. Vjerujem da treba dati kredit za zasluge. I da kritiku treba uputiti kada se zasluži. Policajci iz sarajevske općine Stari Grad zaslužili su ovu kritiku. Dopustite mi da vam kažem zašto.

Piše: Tim Clancy

Znao sam biti jako ljut (iskreno, i dalje se ljutim) kada bih čuo kako se ljudi pravdaju zašto ne zovu policiju kada vide kriminalnu i ilegalnu aktivnost. Većina odbacuje policiju kao gubitak vremena, da se ništa neće desiti… osim, možda, kad postanu mete. Za razliku, ja sam odlučio uključiti policiju.

Susreo sam se s lokalnim policajcima i s njima razgovarao o našoj zajednici i problemima s kojim se suočavamo. Živim u mjestu Donje Biosko, iznad Faletića i ispod Barica. Cijelo područje je vodozaštitna zona. Velika, krška topografija hrani rijeku Moščanicu svježom vodom za piće. Tu vodu pije većina stanovnika Starog Grada. Područje u kojem imamo veliki problem s ilegalnom sječom drveća. Bili to lokalni lopovi koji traže brzu i laku zaradu ili nesretni socijalni slučaj koji ne može priuštiti drvo za ogrjev tokom zime, šuma u našem susjedstvu rapidno nestaje.

Tako da moja logika ide ovako:

• Ovo je vodozaštitna zona… svi trebamo vodu… tako da je područje vrijedno očuvanja.
• Kada neko svjedoči prekršaju, kao što je recimo ilegalna sječa oko 300 stabala ove zime, pretpostavlja da ima građansku dužnost da o tome obavijesti relevantne vlasti, kako bi one to zaustavile.
• Kada taj neko obavijesti vlasti, pretpostavlja da će iste biti u obavezi (možda, čak, i motivirane) da reagiraju i interveniraju.
• Da će mene posmatrati kao građanina, partnera, koji pomaže policiji da obavlja svoj posao efektivnije.

Pogriješio sam. Sva moja logika bila je pogrešna.

Iako se radi o zaštićenoj zoni, zvao sam policiju 30 puta prošle godine zbog ilegalne sječe šume. Zvao sam samo kada bih svjedočio ilegalnoj sječi i kada sam bio siguran da, ili kradu od države, ili s privatnog zemljišta. Policija VIŠE NE odgovara na moje pozive. Nisu se javili već neko vrijeme. Zvao sam i kantonalnu inspekciju 11 puta. Deset puta NIKO SE nije javio na telefon. Posljednji put kad sam zvao, rekli su da me posjetim njihovu web-stranicu, pronađem e-mail ili broj faxa, i pošaljem im pismo u kojem ću izraziti svoju zabrinutost.
Danas sam ponovo zvao policiju. Razgovor s dispečerom u Policijskoj stanici Stari Grad išao je otprilike ovako:

Ja: “Da, želim prijaviti ilegalnu sječu šume u naselju Donje Biosko… opet. Čovjek je ovdje i upravo siječe stablo.”

Dispečer: “A, ko zove?”

Ja: “Iako nije važno ko zove, moje ime je Tim Clancy.”

Dispečer: (uzdah negodovanja) “Morate zvati šumarsku inspekciju. Mi ne možemo tu ništa.”

Ja: “Znači, Vi mi govorite da, ako svjedočim krivičnom djelu, kao što upravo jesam, zovem šumarsku inspekciju, a ne policiju.”

Dispečer: “Da, njih zovite. To nije naš posao.”

Ja: (postajem frustriran) “Znači, molim vas, da vidim jesam li dobro shvatio. Ako sam svjedok pljačke, što znači krivičnog djela, nemam pravo da zovem policiju da reaguje?”

Dispečer: “Nije naša nadležnost, ako nije preko dva kubna metra drva.”

Ja: “Kako znate da nije?”

Dispečer: “Morate zvati šumarsku inspekciju i onda će oni doći na lice mjesta, i oni će nas nazvati ako bude bilo potrebe.”

Ja: “Znači, dotad će proći sedam dana… stabla će biti posječena… a vi nećete znati koliko stabala i ko ih je posjekao.“

Dispečer: “Da li su stabla na Vašem zemljištu?”

Ja: “Ne, ali sijeku stabla i s državne i s privatne zemlje. U čemu je razlika?”

Dispečer: “Onda neka vlasnik zemljišta nazove policiju.”

Ja: “Vlasnik ne živi ovdje i znate li da je ovo vodozaštitna zona…”

Dispečer: “Vlasnik zemljišta mora da nazove…”

Ja: “Znači, vi mi govorite da vlasnik, koji ni ne zna da ga pljačkaju, može prijaviti krivično djelo… ne svjedok?… Možete li mi reći vaše ime?”

Dispečer: “Ni Vi meni niste rekli svoje, neću ni ja Vama dati svoje.”

Ja: “Već sam Vam rekao svoje ime, Tim Clancy. Mogu li dobiti Vaše?”

Dispečer: “Ne ne možete, doviđenja.”

Tako da, kao ni desetak prošlih puta, reakcije nema… a uništavanje našeg malog sela se nastavlja. Istog sela koje hrani Moščanicu vodom… koja, opet, donosi vodu za piće za sve u Starom Gradu, uključujući i dispečera koji mi je, u suštini, upravo rekao da odje*em. Pozvao sam kolegu advokata i raspitao se o zakonima…u slučaju da mi nešto nije bilo jasno. Ukratko, prema advokatu, dispečer je prekršio zakon i policija apsolutno mora da odgovori građaninu koji prijavljuje krađu.

Prilično je očito da sam postao smetnja policiji. Oni niti su zainteresirani da odgovore na moje pozive niti da riješe krađu imovine u selu u kojem je 15 kuća.
Prošle godine sam prošao sličan scenarij. Desilo se da je policija zaista odgovorila. Jedan od mojih komšija, znam mu ime i prezime i često sam te podatke dao policiji, krade stabla s mog i zemljišta od drugog komšije. (Koristim riječ ‘krade’ namjerno, jer sječa drva, kako se čini, ne govori dovoljno o kriminalnom djelu koje se događa.) Rekao sam mu da stane ili ću zvati policiju. Odgovorio mi je da ih zovem. I, jesam. On je, očito, znao bolje od mene šta će se desiti – ništa.

I tako, komšija je na brdu sa svojom motornom pilom. Policija dolazi. Objasnim im situaciju. Oni ga čekaju na kraju ceste, jedine koja vodi u i van sela. Nakon kratkog perioda, postaju nestrpljivi i voze se prema njemu. Našli su ga, s motornom pilom u rukama, kako sječe stablo koje mu ne pripada, pored vozila u čijem su gepeku već trupci. Reći ću vam i kako auto koje je vozio (a vozi ga i danas) nije registrirano, a on nema vozačku dozvolu. Šta je bilo, pitate? Apsolutno ništa! Šokirani ste, zar ne?

Pitao sam policiju zašto nisu ništa napravili, a oni su slegli ramenima i rekli: “Imao je manje od dva kubna metra drva u vozilu…nije upravljao tim vozilom, pa ga ne možemo zaplijeniti”. Malo sam se zbunio, pa sam kazao: “Ali, uhvatili ste ga kako krade stabla u vozilu koje nije registrirano, a on nema ni vozačku dozvolu. Pa nije auto stavio u džep i odšetao na vrh brda s njim!” – “Da, ali on mora voziti to auto da ga mi zaustavimo.” Ovaj ‘komšija’, i dalje, svakog dana, vozi ovo auto po okolini bez vozačke i bez registracije (ne, nema čak ni lažne tablice, jednostavno ga boli neka stvar, baš kao i, kako se čini, ostale).

Da zaključim. Mislio sam da je kukavičluk to što ljudi ne zovu policiju kada znaju da treba. Mislio sam da je najmanje što mogu učiniti da pokušaju zaustaviti anarhiju oko nas. Eh pa, mislio sam pogrešno. Siguran sam da ima dobrih policajki i policajaca koji služe našoj zajednici. Ali, reći ću vam i ovo, nije sistem jedini koji ih sprječava da rade svoj posao pravilno. Ulogu također igra i to što većinu boli briga i što uopšte nisu zainteresovani da se bave čak i najmanjim krivičnim djelom. Ukratko, ‘ne da im se’.

Većina kuća ovdje opljačkana je. Šuma nestaje nevjerovatnom brzinom (govorim vam i kao aktivista za borbu za očuvanje okoliša – budite sigurni da će ovo uskoro donijeti dugoročni negativni efekt na tok vode, ako već i nije). Najtužnije u svemu mi je što njih to zaista ne zanima. Više puta smo nudili našu otvorenu saradnju, bili smo ljubazni i kooperativni, naivno vjerujući u policijsku priču da trebaju ‘pomoć zajednice kako bi se borili protiv zločina’. Priznajem. Pogriješio sam, itekako. Neko me što prije treba ošamariti i vratiti u stvarnost.

Stoga, šaljem ovu poruku svima… medijima… a, prije svega, onim policajcima kojima je stalo: razlog zbog kojeg vam zajednica ne vjeruje je zato što niste zaradili to povjerenje. Razlog zbog kojeg je bjesni kriminal u ovom gradu jeste taj što veliki broj policajaca radi “pola posla” i nisu posvećeni onom što rade. Razlog zbog kojeg građani Sarajeva ne uzimaju telefon i ne prijavljuju kriminal je taj što ste, iznova, dokazali da ili niste sposobni ili nemate volje da riješite i ispratite i najjednostavnije slučajeve. Možete kriviti sistem, zakone, pa čak i strance – a i to sam čuo u više navrata. Ali, ako je moto “štititi i služiti”… možda biste trebali da se dugo i bolno zagledate u ogledalo.

Ima li većih problema od ilegalne sječe drveća? Naravno. Ali, kada vam se članovi ove zajednice, kontinuirano javljaju i žele vam pomoći da zaustavite kriminal koji će imati velik i negativan utjecaj na cijelu zajednicu…zaista mislim da nemate razlog da odgovorite, i to brzo. Vaš odgovor je bio takav da nije bilo. Nikad nisam imao manje nade za ovaj grad i ovu zemlju.

Uživajte u vašoj svježoj vodi kod kuće… dok je ima.

radiosarajevo.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top