Ekonomija

Uspjeh Rudnika mrkog uglja iz Banovića: Valter nije jedini bh. brend u Kini

Piše: Ajdin PERČO

 Naviknuta na sliku bh. rudnika kao preduzeća sa finansijskim i raznim drugim vrstama problema, domaća javnost još uvijek “vari“ informaciju da Rudnik mrkog uglja iz Banovića velikim koracima grabi ka sprovođenju investicija vrijednih 605 miliona eura, odnosno oko 1,2 milijarde KM.

Međutim, ta informacija je realnost i kako je direktor rudnika Munever Čergić kazao u razgovoru za Faktor, potpisan je ugovor o izvođenju radova i nabavci opreme za termoelektranu u iznosu od 405 miliona eura. Uporedo sa tim, rudnik je pokrenuo prema nadležnim institucijama inicijativu o izgradnji cementare koja bi koštala oko 200 miliona eura, a u 2015. je zaposlio novih 260 radnika. Čergić je nedavno boravio i u Kini gdje je razgovarao sa predstavnicima kineskih banaka i osiguravajućih kuća o finansiranju ovih poduhvata.

Banovići su dokaz da i manje lokalne zajednice mogu biti pokretači i nosioci velikih ekonomskih projekata na kojima bi im pozavidili i mnogo veći gradovi. Svjesni da samo uz rudnik mogu imati stalne i dobro plaćene poslove, banovićki rudari vrijedno rade pod upravom koja ima viziju razvoja ovog preduzeća. Osim toga, ova lokalna zajednica je sve svoje ekonomske i političke resurse posvetila očuvanju rudnika koji je žila kucavica ovog kraja. Banovićki rudarski kompleks je bio meta mnogih, ali ga nisu uspjeli otuđiti od zajednice koja ga sudeći po rezultatima, zna i najbolje voditi.

Stoga se ne treba čuditi kada se i u dalekoj Kini, osim za Valtera i Sarajevo koje je branio, čuje i za Banoviće koji možda nisu najpoznatija turistička destinacija, ali industrijska svakako jesu. Jer Kina je spremila stotine milijardi dolara za investicije širom svijeta. Pa ko prvi dođe sa dobrim projektom, njemu će i dati novac.

Jasno je da su Banovići poslali važnu poruku ostalim bh. gradovima koji muku muče sa privrednim razvojem. Oslanjanjem na lokalne resurse i pamet, ali uz globalnu viziju razvoja, mogu se postići čuda i ne mora se za svaku marku “trčati“ u Sarajevo. Viši nivoi vlasti svakako imaju svojih propusta, ali čekanje da neko s vrha pokrene stvari samo će produžiti agoniju lokalnih zajednica.

U prilog ovoj tezi su uspjesi i ostalih općina poput Gračanice, Tešnja pa i Konjica te niza drugih. Iako se nalaze u različitim kantonima, i posjeduju različite političko-ekonomske pretpostavke razvoja, zajedničko im je da je uspjeh ostvaren tek onda kada su se oslonili na vlastitu snagu i pamet. Konačni dio formule uspjeha je spoznaja da novca ima puno više u Pekingu, Hong Kongu, Frankfurtu, Londonu i New Yorku, nego u Zenici, Tuzli, Sarajevu i Banjoj Luci. Takvo razmišljanje onda i stvori realnost da u Banovićima počnu raditi na investiciji vrijednoj 1,2 milijarde KM.

(Faktor.ba)

Povezani članci