Tefsir 28. ajeta sure El-Beqare: Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio, zatim će vas usmrtiti!

Allah, azze we džell, je prvo stvorio sve nas u isto vrijeme.

Ta stvorenja se zovu ruuh/duh. Bili smo svi zajedno pred Allahom. Ruuh nema godine, spol i druge odrednice koje razlikuju. On je iznad toga. Ali svaki ruuh ima ime: Nouman, Abdullah, Velid… Još uvijek nije bilo tijela, samo duša-ruuh. Stvorenje od svjetla. Mi smo tada pričali direktno sa Allahom. Allah nam kroz Kur’an ne govori mnogo o tim razgovorima ali dobijamo malu, sićušnu sliku u suri Al-A’raf, 172. ajet. Jednog dana, Allah se obraća svim dušama:

“Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.”

Taj ruuh je bio u društvu sa Allahom, dželle ša’nuhu, i primio je svjetlo od Njega.

Zatim nas Allah stavlja u stanje kome-sna (vrsta smrti). Zatim vaš otac i majka začnu dijete, majka nosi dijete i Allah u određenom momentu naređuje melekima da uzmu jednu od duša (ruuhova) i stavi u tijelo. I sada si tu-izlaziš iz majke i Allah ti ponovo daje život.

I zatim ćeš opet umrijeti. I sada je već očito i shvatljivo da će tvoja duša putovati i odgovarati na pitanja, pa potom biti vraćena u kabur i čekati na novo oživljenje, finalnu stanicu-vječni život.

Jako je bitno znati za ovo putovanje koje čovjek prolazi, zato što ćemo tek tada moći razumjeti sami sebe.

Čovjek je bio u društvu Allaha, dželle ša’nuhu, prije nego što je bio u društvu bilo koga drugog. Kada si u nečijem društvu, činjenica je da to ostavlja utjecaj na tebe. Pa kako možeš zamisliti da si u Allahovom društvu a da to ne ostavi utjecaja na tebe? Ljudska bića imaju u sebi zrnca svakog Allahovog atributa: Er-Rahiim (Milostivi) – pa pokazuju milost, Er-Semi’ (Koji sve čuje) – pa vole slušati, El-Hakiim (Mudri), El-Halik (Stvoritelj) – zar ljudi još od malena ne pokazuju sklonosti da nešto prave, npr. sklapaju lego kockice. Allah dž.š. je stvorio Adema u obliku koji odražava te atribute. U Bibliji imamo pogrešnu sliku-širk.

I kako čovjek odrasta, on se okupira tijelom, ali ne gubi osjećaj neke dubine iznutra. Jer, kad si bio u društvu Allaha, dž.š., Allah će ti nedostajati. Zato ljudi, bez obzira kojoj kulturi pripadali, imaju želju za boljim domom, ljepotom, ljepšom odjećom, perfekcijom. Npr. svako malo mičeš namještaj lijevo-desno, želju da probaš jednu stvar, drugu stvar i td.

Stalno želim ljepše i ljepše. Da li to isto rade ptice, majmuni?

Evolucija ne može objasniti čovjekovu naklonost prema umjetnosti. Zato što ona nije neophodna za preživljavanje. Kao ni poezija, niti kompleksni jezik. Međutim, ljudi mogu razgovarati o veoma apstraktnim temama, poeziji, umjetnosti.. Tražimo perfekciju. Ta želja je proizašla iz duše koja je bila u društvu sa Savršenim. Tako ljudi kupuju ljepšu odjeću, auta, namještaj, žele ljepše izgledati, ali ne postižu zadovoljstvo, jer ništa ne može zamijeniti Allahovo savršenstvo. Zato, kad se vjernik vrati Allahu, on je jedino tada zadovoljan.

U suti Al-Fedžr, u 27. i 28. ajetu stoji: “A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan”

Allah kaže u 28. ajetu sure El-Beqare:

“Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio, zatim će vas usmrtiti! Potom će vas oživiti, zatim ćete Njemu biti vraćeni.”

Za Akos.ba prevela: Azra Osmičić