Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Tarik Zaimović: “Popis je pokazao da je za Bošnjake prošlo vrijeme spavanja”

Tarik Zaimović: “Popis je pokazao da je za Bošnjake prošlo vrijeme spavanja”

Ime dr. Tarika Zaimovića u mjesecima prije popisa bilo je sinonim za Fondaciju “Popis 2013.” koju su činile najznačajnije bošnjačke institucije. Iako je u septembru 2013. godine podnio ostavku na mjesto predsjednika Upravnog odbora Fondacije i od tada nije govorio za medije, dr. Zaimović ostao je jedan od najupućenijih u dešavanja vezana za popis
 

Protekle sedmice okončan je popis stanovništva u BiH, a nedavno je započelo pristizanje popisnog materijala u Istočno Sarajevo. Kako ocjenjujete protekli popis?

Prije nego što odgovorim na to pitanje važno je istaći nekoliko činjenica. Na ovom popisu radilo je 25.000 ljudi i trebalo je ući u više od milion domaćinstava. Kad pokušate organizirati fudbalsku utakmicu za 25 hiljada navijača, bude nekoliko krvavih noseva i treba vam barem hiljadu specijalaca. Velik je ovo poduhvat i svakako najkompleksniji statistički proces kojim želite dobiti pouzdane i kvalitetne podatke. Da bismo bili fer i korektni kod ocjene popisa, treba imati u vidu i kompleksnost bosanskohercegovačkog okruženja, posebice tri agencije/zavoda koji provode popis, 10 kantonalnih popisnih komisija, više od 150 popisnih komisija lokalne samouprave, te više od 20.000 instruktora i popisivača.

Imajući sve ovo na umu, ali i činjenicu da je Bosna po mnogočemu jedinstvena zemlja u svijetu, onda je i popis prošao u skladu s očekivanjima. Lično smatram da je Agencija za statistiku BiH uradila veoma dobar posao. Svi problemi kojima smo svjedočili tokom realizacije samog popisa dolazili su iz popisnih komisija lokalne samouprave, posebno u manjem bh. entitetu, i koje su krivo razumjele svoju ulogu u cijelom procesu. Za bolje razumijevanje, dopustite mi da vas podsjetim na historijat cjelokupnog procesa priprema za ovaj popis. Prošle godine u februaru usvojen je Zakon o popisu na državnoj razini. Četiri godine bile su potrebne da se taj zakon usaglasi među različitim strankama različitih naroda, te da se postigne konsenzus o tome kako taj zakon treba da izgleda. Odmah po usvajanju Zakona, kad se počelo s realizacijom priprema za popis, Republika Srpska usvojila je “Zakon o organizaciji popisa u RS-u” kojim je u velikoj mjeri derogirala i izmijenila niz odredbi državnog zakona. Osim toga, u tekst tog zakona iz RS-a uvedena je kategorija koja je za ljude iz struke bila veliko iznenađenje. Vjerujte, i stranci su se iznenadili, triput su tražili da im se prevede član 7 tog zakona koji kaže da popisna komisija lokalne samouprave po potrebi može “mijenjati i dopunjavati popisnice i popisnu građu”. Sad zamislite tu situaciju: vi se popisujete, i onda neko naknadno bez vašeg prisustva i znanja križa i prepravlja popisnicu koju ste vi potpisali.

Jasno, Fondacija je odmah reagirala i u dogovoru s Vijećem ministara insistirala na ukidanju spornog dijela ovog člana u Zakonu iz RS-a, što je, na kraju, i učinjeno. Međutim, to je preneseno u način rada entitetskih i lokalnih popisnih komisija koje i dalje smatraju da oni odlučuju o tome ko i kako treba da se popisuje, kao i o sadržaju samih odgovora. Kad je popis konačno počeo, Agencija za statistiku BiH učinila je sve što je u njenoj nadležnosti: distribuirane su popisnice, adekvatno su obavljeni treninzi za instruktore i popisivače, uspostavljen je informacioni sistem s ciljem praćenja cjelokupnog procesa, koji nijedna zemlja u regionu nije imala, te niz drugih izuzetno važnih aktivnosti. U konačnici, uzimajući u obzir sve okolnosti u BiH kao i pritisak koji je vršen na statističke agencije, neke propuste mogu i da razumijem.

Međutim, na lokalnom nivou, na terenu, bilo je situacija da se, kada su počeli pristizati odgovori koji se ne sviđaju lokalnoj popisnoj komisiji, vrše pritisci, prijeti se sankcijama, poništavanjem popisnica bez adekvantog obrazloženja, zatim uskraćivanje popisnog materijala, pa sve do brutalnog izdvajanja isključivo Bošnjaka popisivača i pritisak da rade protivno odredbama Zakona o popisu. Ova praksa ne samo da je u suprotnosti sa Zakonom o popisu i mnogim drugim zakonima u BiH već i sa svim statističkim standardima, jer arbitar u procesu popisa ne može biti niko osim zakonom definirana metodologija obrade podataka koja će biti primijenjena tek kada se konačno unesu svi podaci. Interesantno je i to da je od samog početka vršen pritisak na popisivače da lično korigiraju popisnice, i, kada su oni tražili ove instrukcije u formi “pisane instrukcije”, onda se pribjeglo drugoj vrsti pritisaka i prijetnji. Kada se sve sumira, najviše problema imali smo u lokalnoj sredini koja je u velikoj mjeri pogrešno shvatila svoju ulogu i zadatke te s entitetskim instruktorima činila maksimum da se rezultati usklade s “očekivanim”, ili možda “zadatim” rezultatima. Ipak, sve ovo je “ništa novo za manji bh. entitet”, pa, imajući u vidu ukupan kontekst u kojem se popis odvijao, možemo reći da je on “zadovoljio”. Sad idemo dalje, treba se okrenuti rezultatima i iskoristi ih za boljitak svih građana Bosne i Hercegovine.

U mjesecima prije popisa svjedočili smo nizu kampanja koje su u fokusu imale tzv. identitetska pitanja, posebno kod Bošnjaka. Kad je popis konačno počeo, mnogima se učinilo da smo mnogo više trebali insistirati na nekim “tehničkim pitanjima”. Dijelite li takve impresije?

Slažem se s vama da je popis, prije svega, tehničko pitanje. Tri etnonacionalna pitanja veoma su važna; međutim, to su samo tri od ukupno 97 pitanja. Znači, kad zbrojite sva pitanja i potpitanja na obje popisnice, dođete na brojku od 97 pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Međutim, ako pogledate program rada Fondacije “Popis 2013.”, vidjet ćete, zapravo, da je program rada koncipiran iz četiri bloka. Samo je prvi dio Programa rada Fondacije posvećen etnonacionalnim pitanjima, dok su preostala tri segmenta Programa rada Fondacije posvećena različitim operativno-tehničkim aspektima.

Drugi segment ukupnih Programskih ciljeva Fondacije jasno je usmjeren upravo na upoznavanje ljudi s različitim elementima popisnica, sa svakim pitanjem, sa svakim odgovorom i onome šta on znači. Ukazivali smo na neka specifična i važna pitanja, te na posljedice pojedinačnih odgovora. Odnosno, cilj nam je bio da se naši građani upoznaju s cjelinom popisnica tako da na sva pitanja mogu ispravno i tačno odgovoriti, zatim da se upoznaju s načinom i obuhvatom popisa, te metodološkim koracima u samom popisu. Svakako, ako pogledate Program rada Fondacije, vidjet ćete da smo dobar dio naših aktivnosti posvetili dijaspori. Važno nam je bio da našim sugrađanima koji u vrijeme popisa nisu u domovni približimo i pojasnimo različite odredbe Zakona o popisu i da oni razumiju različite načine na koji se ova lica mogu popisati. Nisu svi naši sugrađani koji se nalaze izvan Bosne i Hercegovine isti. Postoje oni koji su na privremenom radu, zatim su tu ljudi koji su na različitim sezonskim radovima itd. Svi se oni na različite načine popisuju i potpadaju pod različite kategorije, i trebalo im je ukazati na to da ne treba svi da se popisuju kao lica koja žive u inozemstvu.

Usto, kao važan tehnički aspekt popisa i koji je definiran kao četvrti stup programa rada Fondacije, bila je i organizacija aktivnog učešća Bošnjaka u svim segmentima operativno-tehničke realizacije popisa. Cilj nam je bio osigurati angažman Bošnjaka u popisnim komisijama lokalne samouprave, u funkciji entitetskih i općinskih instruktora, te kao popisivača u svim općinama države, a ne samo tamo gdje su Bošnjaci većina. Time smo željeli pokazati da, ustvari, želimo učestvovati u realizaciji popisa, i da ne želimo dopustiti da popis u bilo kojem aspektu prođe mimo nas. Da skratim, ja dijelim vaše mišljenje da su tehničke stvari bile mnogo važnije i njima smo kao Fondacija i posvetili najveću pažnju. U kojoj mjeri su drugi to činili nije na meni da ocjenjujem.

Tokom samog popisa zabilježen je niz situacija koje s pravom možemo smatrati svojevrsnim incidentima. Koji su najveći incidenti, odnosno propusti kojima smo svjedočili tokom ovog popisa? Može li zbog tih problema cjelokupan popis biti doveden u pitanje?

Mnogo toga popis može dovesti u pitanje: diskriminatorski stav pojedinih lokalnih popisnih komisija, činjenica da mnogi građani nisu popisani jer su nedostajale popisnice, pritisci na popisivače Bošnjake u manjem bh. entitetu, arbitrarno poništavanje popisnica tokom i nakon popisa itd. Sve ovo objektivno može dovesti u pitanje validnost samog popisa. Međutim, ovdje moramo napraviti neke distinkcije. Jedan aspekt su tehnički propusti koji su se možda mogli preduprijediti, spriječiti ili minimizirati, ali, takvi, nemaju značajan utjecaj na ukupne rezultate popisa. Nešto sasvim drugo jesu pritisci i prijetnje na nesrpsko stanovništvo u manjem bh. entitetu koji smo imali od entitetskih i lokalnih instruktora, a s ciljem da se osobe koje se popisuju “izjasne”, odnosno odgovore na pitanja na “odgovarajući” način, a ne onako kako to popisivana osoba smatra…

novovrijeme.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top