Tamna strana perfekcionizma: U kojima od sedam tipova se pronalazite?
Muči li vas perfekcionizam? U današnjem svijetu koji konstantno glorificira savršeno roditeljstvo, savršene veze, savršenu ljepotu teško ga je izbjeći.
Dugi niz godina izjednačavala sam uspjeh sa savršenstvom. U školi se nisam mogla pomiriti s ocjenama ako nisu petice; u sportu, nije mi bilo važno samo pobijediti, nego i da budem izabrana kao najbolja u timu. Postizala sam sve to jer sam žudila za roditeljskim i nastavničkim pohvalama i nisam ih htjela iznevjeriti. Sada shvatam da je moj perfekcionizam bio štit – način na koji sam krila svoje pravo ja i svoju ranjivost. U stvarnosti, škola i pritisak posla itekako utječe na mene, ali nisam željela da to iko vidi.
Nosila sam ovaj rigidni standard sa sobom i stavljala sebe pod ogroman pritisak dok mi dva događaja nisu pomogla da potpunije shvatim i razumijem mane prefekcionizma. Prvi je da sam mentalno izgorjela za sedam godina bavljenja advokaturom. Energično sam radila da postignem savršenstvo, što je završilo promjenom karijere kojom se i danas bavim. Drugi je bio moj rad s armijom. Nakon što sam završila master studij podučavala sam vojnike vještinama izdržljivosti, a oni su mi pomogli da skinem svoj štit perfekcionizma. Nije to bilo na način da su mi oni nešto rekli, već postepen proces kroz koji sam prolazila kad sam shvatila da moje povezivanje s njima nije išlo kako sam željela jer nisam htjela otkriti bilo koju od mojih mana. Moji razgovori s njima su bili više intelektualni nego iz srca i to mi je smetalo. Tokom treninga, jednostavno sam bila ponesena njihovom spremnošću da pričaju o svojim izazovima, što me je inspirisalo i potaknulo da uradim isto.
Nije iznenađujuće da postoje studije koje pokazuju povezanost između nekih vrsta perfekcionizma i mentalnog sagorijevanja. Težnja i stremljenje savršenstvu – aspekt perfekcionizma koji je povezan s postavljanjem visokih ličnih standarda i čežnjom za izvrsnošću – znatno je manje opasna od opsjednutosti savršenstvom. Opsjednutost savršenstvom uključuje pretjeranu zabrinutost od mogućih grešaka, strah od negativne društvene slike i izrazito negativnu reakciju na nesavršenstvo.
Perfekcionistički obrasci ponašanja ispijaju vašu mentalnu i fizičku energiju i mogu biti povezani s radoholizmom. Također, perfekcionisti imaju sklonost ka rigidnom načinu razmišljanja koje (zajedno s emocijama koje ga prate) pojačava tjelesnu reakciju na stres. Naposlijetku, perfekcionizam može negativno utjecati na vaš rad, odnose, vaš porodični život i vašu rekreaciju (da li vam vaše perfekcionističke tendencije ne daju da se opustite i uživate?)
Kako biste procijenili kako tačno perfekcionizam utječe na vaš rad i životne ciljeve važno je razumjeti različite karakteristike i tipove perfekcionizma.
U kojima od ovih sedam se pronalazite?
Strah od neuspjeha. Iako niko ne voli neuspjeh, perfekcionizam taj strah mnogostruko pojačava. Umjesto da iz neuspjeha izvuku lekcije, perfekcionisti vide neuspjeh kao pokazatelj njihove vrijednosti i sposobnosti. U borbi protiv tog straha perfekcionist često iščitava nešto iznova, opsesivno se fokusira na liste i organizaciju ili ima problem da donese odluku.
Razmišljanje “sve ili ništa”. Ovo je uobičajena zamka u razmišljanju – naša sklonost da gledamo na situaciju samo kao na „crnu ili bijelu“; ispravnu ili pogrešnu. Naprimjer, ako pokušavate smršati i pojedete jedan kolačić, možda pomislite: „Potpuno sam uprskao/la dijetu!“
Odbrambeni stav. Perfekcionisti često zauzmu odbrambeni stav kad ih neko kritikuje, jer je kritika prijetnja koja može razotkriti njihove mane, slično kao kod neuspjeha. Na sličan način kao i neuspjeh, perfekcionisti shvataju kritiku kao pokazatelj njihove vrijednosti i sposobnosti.
Traženje mahana kod sebe i drugih. Perfekcionisti često traže nesavršenosti kod sebe i drugih. Previše su kritični prema bilo kakvim greškama, gramatičkim ili bilo kakvim drugim i smatraju da je od vitalne važnosti ispraviti ljude kad pogriješe.
Nefleksibilnost – previsoki standardi za sebe i druge. Postoji razlika između postavljanja visokih standarda za sebe i učenja iz grešaka i nefleksibilnosti. Kad predložite perfekcionistima da osmisle vlastitu verziju “dovoljno dobrog”, većina će zamisliti uspon na Mont Everest do sutra. U nefleksibilnom razmišljanju se često mogu čuti riječi “moram” i “trebam”.
Prekomjerna potreba za kontrolom. Perfekcionisti često pokušavaju kontrolisati ponašanje i mišljenje ljudi oko sebe kako bi ih spriječili da pogriješe ili naprave štetu. Ovakvo ponašanje je tokom godina negativno utjecalo na moj odnos s bliskim članovima porodice.
Nepovjerenje u povjeravanju zadataka drugima. Da li vam je ikad iko rekao: “Ako želiš nešto uraditi ispravno, uradi to sam?” Mnoge osobe koje su puno postigle, a s kojima radim drže se ovog vjerovanja, a kao rezultat toga imaju problem s delegiranjem zadataka.
Perfekcionističko ponašanje može biti prikriveno zato što je slično ponašanju koje većina ljudi koristi za postizanje i održavanje svojih standarda; međutim, razlika je u učestalosti i intenzitetu. Perfekcionizam može biti velika kočnica. Prepoznajte ga i naučite kontrolisati.
Izvor: psychologytoday.com
Prijevod s engleskog: Emina Lakić
nahla.ba
