Osvrt na knjigu “Sudovi u jevrejskom, islamskom i engleskom pravu”

Centar za napredne studije (CNS) iz Sarajeva, koji se sve više afirmiše kao respektabilni izdavač naučnih djela, objavio je nedavno studiju dr. Ehlimane Memišević u sudovima u komparativnoj perspektivi.

Time je naša čitalačka publika dobila jedno važno djelo koje prati razvoj funkcije suđenja u tri svjetske pravne kulture: jevrejskoj, islamskoj i engleskoj.

Autorica ove knjige je docentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Katedri za pravnu historiju i komparativno pravo. Njen naučni interes se fokusira na odnose prava i religije kroz historiju, pravni pluralizam i komparativno pravo. Knjiga ”Sudovi: komparativna studija” nastala je na osnovu doktorske disertacije odbranjene na njenoj matičnoj ustanovi. Ona se bavi razvojem koncepta pravde i njenim ostvarenjem u izabranim pravnim kulturama.

Rješavanje sporova

Sporovi i suđenje u ljudskoj zajednici stari su koliko i ona sama. Rješavanje sporova bilo je glavna funkcija različitih autoriteta koji su se javljali u ljudskim zajednicama. Prvo su to bile izabrane sudije, koje su mogle biti starješine plemena, svećenici ili ljudi od ugleda. Sa nastankom država suđenje postaje prerogativa javne vlasti. Suđenje je bila funkcija vladara, koji su je, opet, delegirali svojim opunomoćenicima. U nekim pravnim kulturama, sudstvo je pripadalo tradicionalnim autoritetima, u nekim je bilo pod kontrolom ideoloških i političkih vlasti, a u nekim se razvilo u nezavisnu i uglednu profesiju.

Izučavanje razvoja sudske funkcije postalo je važan predmet interesovanja pravne historije. U jednom periodu to izučavanje je vršeno u nacionalnim okvirima. Kasnije su se istraživanja vršila u regionalnim i svjetskim okvirima. Sa razvojem komparativne historije i komparativnog prava započinje izučavanje prava i institucija putem poređenja koje je moglo biti vertikalno (komparativna pravna historija) ili horizontalno (komparativno pravo). Dok su se ovi pristupi afirmisali i razvijali u svijetu, naša pravna nauka je zaostajala u tom pogledu. Tek u posljednje dvije decenije došlo je do ohrabrujućih promjena koje su se izrazile u istraživanju i nastavi.

Ova studija se, kako je navedeno, bavi sudovima u tri svjetske pravne kulture: jevrejskoj, islamskoj i engleskoj (Common Law). Prve dvije kulture potiču iz regiona Bliskog istoka i svrstavaju se u religijske pravne kulture. Posljednja pripada evropskom tlu i u njenom razvoju bili su presudni svjetovni faktori. U svakom slučaju, to su pravne kulture koje su veoma uticajne u današnjem svijetu.

Autorica je sudsku funkciju u ove tri pravne kulture izložila na veoma sistematičan način. Slijedila je pristup po kome se za svaku pravnu kulturu i razvoj sudske funkcije u njenim okvirima daje historijski kontekst, prikaz izvora prava, koncepta pravde i sudstva. Vremenski okvir za razmatranje ovih pitanja seže sve do naših dana, čime se razlika između komparativne pravne historije i komparativnog prava nadvladava. Nakon toga slijedi komparacija putem koje se u sve tri pravne kulture identifikuju sličnosti i distinktivna obilježja.

Vrijednost ove studije ogleda se u nekoliko činjenica. Na prvom mjestu, to je prva studija ovakve vrste kod nas. Njome naša pravna nauka hvata korak sa svjetskim tokovima u historijsko-komparativnim istraživanjima.

Kriza pravosuđa

Osim toga, tema je teorijski i praktično relevantna. Sve tranzicione zemlje se danas manje ili više suočavaju sa krizom pravosuđa, pa nam komparativno-historijska perspektiva može pomoći za razumijevanje naše današnje situacije i traganja za rješenjima.

Nadalje, ova studija se bazira na relevantnim izvorima i recentnoj literaturi putem koje čitalac stiče uvid u bogatu naučnu produkciju o ovoj temi u svijetu.

Konačno, pristup autorice da sudstvo posmatra u vezi sa konceptom pravde baca svjetlo na teorijsku podlogu suđenja, čime se nadilazi pozitivistički pristup. Posmatranje sudova u historijskoj dimenziji i u različitim pravnim kulturama daje dinamičnu sliku razvoja jedne važne funkcije koja ljudski rod prati od samog početka postojanja.

Nadamo se da će ova studija podstaći slična komparativno-historijska istraživanja drugih pravnih ustanova i instituta.

oslobodjenje.ba