Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "Naida Šahinbegović"

Naša Armija

Na zidu stoji fotografija nekih lijepih ljudi u bijelim uniformama. Stoje na snijegu, čvrsto gordo, s puškama u rukama. Babo kaže da su to njegova sedmančad. Pored te fotografije, još jedna, jednako lijepa, momci u maskirnim odijelima - postrojena četa. A iznad te dvije fotografije stoji nekoliko portreta, sa imenima

Kamena ćuprija tvrdog ponosa i kamena srca zlobom potkovana

Lijepi naš kameni most na Drini... Tako ponosit, gordo pruža svoje lukove, pamti svaku stopu, svaku zgodu, svaki povik i svaki krik. Uzdiže se nad Višegradom viš' svake zlobe, a daleko od dobrote. Nazirala se dobrota nekad, dok su ćuprijom gazili ljudi mekšeg srca i lakšeg hoda. Onda kad su se

Rudari Sretno!

Jedini ispravan odgovor na pitanje koliko košta sigurnost rudara je kontrapitanje: „Koliko košta nesigurnost?“ [Reuters]

Kako napisati priču o ljudima što silaze pod zemlju a živi su? Što život ostavljaju za leđima dok zatvaraju porodičnu kapiju? Da li je moguće složiti prave riječi i izreči istinu o ljudima što na leđima nose čitav jedan grad. Rječitiji od mene pisali su priče i romane o rudarima

Priča o nama i dječacima iz džamijskog harema – lekcija iz ahlaka

 Akšam, ezan je već proučio, a nebo polahko navlači plavi plašt. Dok u džamijskom haremu voda tiho žubori dvije majke tiho šapću molitve na džamijskim sofama. Žubor zikra u tišini vjerničke duše  prekida smijeh dva dječaka, istih godina i iste radosti u očima. Mirnu sliku džamijskog harema veselo remeti dječija

Priča o djevojci, džamiji i Bijelim Vodama

Pripovijedala je i nana unukama dok im je predavala  u ruke miraz, sofra-bošće i peškire, bezove i svilene šamije. Pamtile su je najčešće djevojke u Bijelim Vodama, malom zelenom selu pod plavim svodom. Djevojke što miraz nose u tuđinu, a vezenu maramu sa izvezenom džamijom nose u njedrima, da obrišu suze

Top