Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "Dženita Hodžić"

Ulij se u Vječnost, Bosno moja

vrelo bosne

Ako si sobom zemlja kojom hodiš, onda si zemljom život koji iz nje niče. Ako si sobom zemlja, ako si zemljom život, onda si životom prepušten onome šta na zemlju iz neba njena silazi. Zemljo kojom hodim, bezbeli su oni koji iz tebe iznikoše žedni bili, bezbeli su oni koji se

Moja Bosna

U zemlji tvrdih slova, u zemlji lahkih snova, u zemlji čiji veo jutrom dižu oni koji riječ lijepu po riječ lijepu na tespihe nižu. U mojoj Bosni. U mojoj Bosni čiji su pendžeri zamagljeni, jer se kuha sarma, i pokoja krpa u loncu na šporetu. U mojoj Bosni čije sahat-kule nisu

Umotuljak

Bijah jednom dijete, pa ne bih više. Ne čuh te, svijete, bi mi sve tiše i tiše. Igrom se zaklinjaše da u tuđe klasje noge ne stadoše, kosti ne naslutiše ono što tuđe ruke providiše. Narastoh, ali ne odrastoh. Već srastoh. Sa tobom i tobom, sa ovim i ovom, sa

Zrno

Ja imadeh glas, ali me ne dozva pameti. I imadeh riječ, ali te ne dozva k meni. I imadeh um, ali ne umjeh, da imadeh znanje ne znah. I imadeh ime, ali ne bi moje. I imadeh san, ali me odvede u buđenje. I imadeh pogled koji uputih, i imadeh

Top