Sveobuhvatnost primjene islama

Sveobuhvatnost islama, u smislu uređenja cijelog života, cijelog čovjeka, te životnih etapa i oblasti, susreće muslimanska sveobuhvatna primjena islama. Dakle, primjena sjelokupnog islama po vertikali i horizontali. Tako da nije dozvoljeno primjenjivati jedan aspekt učenja i propisa, a odbaciti drugi, bilo to namjerno ili iz neodgovornosti, jer je islam jedna cjelina. Stoga je Kur’an osudio postupak parčanja propisa vjere od strane Izraelićana, uzimajući, iz čistog ćejfa, ono što im se dopada a odbijajući ono što im se ne dopada. Zato ih je Allah žestoko ukorio: “Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite. To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onome na onom svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u pomoć priteći“ (El-Bekare: 85-86).

Zato, po islamu nije dozvoljeno da se prihvati dio vjerovanja i creda a da se zapostavi obredoslovlje i etika, kao što su neki rekli: sa vjerovanjem ne škodi grijeh kao što sa nevjerovanjem ne koristi pokornost. Jer su dobra djela integralni dio vjeorvanja i njegov rezultat, kao što su to pojasnili Kur’an i Sunnet:

„Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju“ (El-Enfal: 2-4).
Također, u islamu nije dozvoljeno da se vodi briga o ibadetima i propisima, a da se zapostavlja aspekt morala i vrlina, jer moralne odlike su dio istinitog vjerovanja i rezultanta pravilnog bogoslužja: „Vjerovanje se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“

„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite“ (El-Ankebut: 45).
U sahih-hadisu se kaže: „Tri su znaka licemjera, pa iako klanja, posti i tvrdi da je musliman: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri, on to iznevjeri.“
Isto tako nije dozvoljeno u islamu da se čovjek interesuje za etički aspekt a da ignoriše obredslovni, jer su ljudi stvoreni da bi spoznali i obožavali Allaha:

„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju“ (Ez-Zarijat: 56).
A Allah se obožava poštovanjem zakona i šerijatskih obaveza koje je Poslanik, s.a.v.s., ubrojao među glavnim stubovima islama, a čovjek se treba okititi izvršavanjem Allahovih odredaba, zahvalom na Njegovim blagodatima, izvršavanjem preuzetih obaveza, u što spada namaz, zekat, post i hadž:

„A onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome“ (Ali Imran: 97).
Kao što po islamu nije dozvoljeno da se svi aspekti vjerovanja, obredoslovlja i etike uzmu i primijene, a da se zapostavi aspekt šerijata kojim Allah uređuje život stvorenja i zbog toga je objavio Knjigu i mjerilo da bi ljudima pravedno postupali. Tako da nije dozvoljeno onome ko vjeruje u Allahovu pravednost i savršeno znanje, mudrost i dobrotu prema Svojim robovima, da namjerno zapostave Allahov šerijat, kako bi se upravljali prema ljudskim zakonima koji su krnji u istoj mjeri koliko su nesavršeni ljudi. Allah je upozorio Poslanika, s.a.v.s., odnosno sve vladare nakon njega, da ne zapostave neki dio Allahovog zakona, pod uplivom strasti i fitneluka, jer onaj ko ignoriše Allahovu odredbu sigurno će pasti na grane džahilijjeta i neznaboštva. Uzvišeni Allah kaže:

„I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?“ (El-Ma’ide: 49-50).

Autor: Jusuf al-Qaradawi

Prijevod na bosanski: Džemo Redžematović 

monteislam.com