Sve više prosjaka na ulicama Sarajeva, građani “odmažu” svojom dobrotom

Hronični problem bh. prijestonice teško je riješiti, jer policija donekle ima vezane ruke. Ono što policija, prema zakonskim odredbama može uraditi, jeste da izda prekršajni nalog ili pokrene prekršajni postupak protiv osobe zatečene kako prosi Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, tokom ljetne i zimske turističke sezone osim turistima iz cijelog svijeta postane i posebno zanimljiv prosjacima, koji preplave sarajevske ulice i prema riječima Irfana Nefića, iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), narušavaju ugled grada. Iz nadležnih institucija ističu da rade sve što je u njihovoj moći kako bi se smanjio broj prosjaka na ulicama, ali da im je u tome neophodna pomoć građana, koji su, svojom milostinjom i dobrotom, donekle “krivi” za ovu pojavu na ulicama, navodi Anadolu Agency (AA).

Hronični problem bh. prijestonice teško je riješiti, jer policija ima dijelom vezane ruke. Ono što policija, prema zakonskim odredbama može uraditi, jeste izdati prekršajni nalog ili pokrenuti prekršajni postupak protiv osobe zatečene kako prosi. U slučaju maloljetnih prosjaka situacija je nešto drugačija i u takvim slučajevima pripadnici policijske službe sarađuju sa Centrom za socijalni rad KS i njihovim mobilnim timom.
“Za osobu koja se zatekne u činjenju ovog prekršaja predviđena je kazna od 300 do 900 KM. Ukoliko ovaj prekršaj počini maloljetna osoba, a utvrdi se da je počinjen zbog propuštanja dužnog staranja od strane roditelja ili staratelja, tada MUP može kazniti takve osobe iznosom od 400 do 1.200 KM. Ukoliko utvrdimo da su maloljetnici ili neke druge osobe navođene, tada osoba koja je navodila na prosjačenje može biti kažnjena od 500 do 1.500 KM”, kaže Nefić, načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a KS.

– Prosjaci ruše ugled grada 

Ističe da je u činjenju ovih prekršaja veliki broj “povratnika” i da se u takvim slučajevima ne izdaje uvijek prekršajni nalog, nego ih se sakupi više i potom se podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog suda.

“Policija je zakonom ograničena. Građani misle da policija može prosjake skloniti sa ulice, ali za tako nešto nemamo ovlasti. Ono što možemo po zakonu, i što često koristimo, je da takvu osobu privedemo u policijsku stanicu radi utvrđivanja identiteta i zadržimo je najduže do 12 sati. Drugih mogućnosti kada su u pitanju punoljetne osobe nemamo. Sarajevo je veoma poželjna turistička destinacija. Imamo turističku sezonu koja traje gotovo cijele godine, a prosjaci su ti koji obaraju i ruše ugled i imidž grada”, smatra Nefić.

Objašnjava da je situacija kada su u pitanju maloljetne osobe ili djeca nešto drugačija. Tada policiji pomažu uposlenici Centra za socijalni rad.

“Uz našu pomoć socijalni radnici tu djecu mogu smjestiti u dnevne centre gdje budu okupana, nahranjena, obuvena, pruži im se neki obrazovni ili kulturno-sportski sadržaj. U međuvremenu naši službenici traže roditelje ili staratelje koje sankcionišu. To nam dosta pomaže, jer tu djecu odmah s mjesta gdje je počinjen prekršaj vodimo u taj centar i nisu više na ulici”, kaže Nefić i dodaje:

“Kada govorimo o rješavanju ovog problema, nije dovoljno samo da policijski službenici i uposlenici centara socijalne zaštite urade svoj dio posla. Trebalo bi angažirati širu društvenu zajednicu. Svjesni smo dobrodušnosti naših građana i činjenice da žele da pomognu. Međutim, ima i drugih konkretnijih i korisnijih načina da se pomogne. Marka koja se da nekome na ulici daleko će se bolje iskoristiti ako se da narodnoj kuhinji. Imamo i ustanove koje vode brigu o socijalnim slučajevima, o bolesnim osobama, humanitarne organizacije. Kome god od njih damo prilog biće sigurno bolje iskorišten nego kada milostinju date na ulici. Zato apelujem na građane da ne daju novac na ulici”, kaže Nefić.

Prema Nefićevim riječima prosjaci u Sarajevo dolaze iz cijele BiH, pa i regiona zbog činjenice da je u glavnom bh. gradu najviše novca.

“Ponekad znaju biti veoma uporni i napadni, posebno prema turistima. Zato se naši policijski službenici u civilu i u službenim uniformama nalaze na mjestima gdje se oni najčešće okupljaju, kako bi preventivno djelovali”, zaključio je Nefić.

– Zloupotreba djece u prosjačenju 

I Centar za socijalni rad vodi dugogodišnju borbu sa prosjačenjem najmlađe populacije. Mirsada Poturković, stručna saradnica za informisanje i komunikaciju Centra za socijalni rad KS, pokušala je za Anadolu Agency (AA) objasniti kakve aktivnosti poduzima ova institucija u nastojanju da djecu koja prose sklone sa ulica Sarajeva.

“U okviru svojih nadležnosti imamo odgovornost i obavezu tretmana djece izložene nasilju, djece vaspitno zapuštene i zanemarene. Nažalost susrećemo se sa najvećim brojem djece žrtava nasilja, koje je uzrokovano zloupotrebom djece u prosjačenju. Prosjačenje je specifična pojava, vrlo kompleksna, koja uzrokuje multisektorski angažman na preveniranju, ali i na rješavanju problema prosjačenja i sankcionisanju onih koji djecu uvode u taj oblik društveno neprihvatljivog ponašanja”, kaže Poturković i dodaje:

“Davne 2002. godine uspostavljen je protokol za preveniranje prosjačenja koji još uvijek funkcionira i akcenat stavlja na aktivnosti MUP-a i Centra za socijalni rad, ali i drugih nadležnih ministarstava. U tom multisektoralnom djelovanju pretpostavlja se terenski rad mobilnog tima našeg centra, čija je osnovna djelatnost djelovanje u lokalnoj zajednici, identificiranje djece u riziku, informisanje nadležnih opštinskih službi socijalne zaštite o boravku djece na ulicama i predlaganje i iniciranje odgovarajućih mjera propisanih odredbama porodičnog i zakona o socijalnoj zaštiti. Prvi korak mobilnog tima je ostvarivanje kontakta sa djecom koja su na ulicama, sticanje njihovog povjerenja. Prva informacija koju djeca dobiju je o tome da u Sarajevu funkcioniše Služba za prihvat i zaštitu djece u riziku. To je služba koja djeluje u okviru Kantonalne javne ustanove disciplinski centar, koja obezbjeđuje prihvat, brigu, tretman i razne aktivnosti sa djecom.”

Nakon toga slijedi druga, prema Poturković, isto tako jako važna aktivnost, a to je da u situacijama kada mobilni tim identificira dijete za koje sumnja da je zloupotrebljeno ili zanemareno od strane roditelja, da informiše nadležnu opštinsku službu. Ta služba preuzima mjere u skladu sa zakonom, što podrazumjeva upozorenje roditeljima i podršku za prevazilaženje uzroka koji su doveli do toga da dijete izađe na ulicu i prosi. Ukoliko to ne da efekt sljedeća mjera je izricanje nadzora roditeljskog staranja, a potom i pokretanje prema sudu postupka za oduzimanje prava roditeljima da žive sa djetetom. Krajnja mjera, ako niti jedna od prethodnih nije dala rezultat, je oduzimanje roditeljskog staranja, a to pretpostavalja imenovanje staratelja djetetu.

“Paralelno sa svim ovim aktivnostima mobilni tim tamo gdje utvrdi da postoji sumnja na zloupotrebu djece za organizirano prosjačenje ili sumnja na trgovinu djecom, sve prikupljene činjenice upućuje prema MUP-u, odnosno tužilaštvu. Sve ove aktivnosti su vrlo kompleksne i zahtjevaju iscrpan rad. U određenim situacijama nas dovode u poziciju da, ukoliko mobilni tim u saradnji sa opštinskom službom, procjeni da je život i zdravlje djeteta ugrožen, se donosi odluka o hitnom izuzimanju djeteta, koje se smješta u odgovarajuću instituciju. Nažalost ovakve situacije su u posljednje vrijeme česte”, kaže Poturković i ističe da se sve spomenute aktivnosti rade u saradnji sa policijom.

Statistički podaci koje ima Centar za socijalni rad KS govore da se ona ne mijenja previše u posljednje tri-četiri godine. Broj djece evidentirane na ulicama Sarajeva kreće se od 150 do 165.

“Nažalost imamo slučajeva djece koja sa roditeljima izađu na ulicu da prose zbog teških materijalnih uvjeta u kojima živi porodica. Najčešće se radi o roditeljima djece koji su nepismeni, nikada nisu zasnivali radni odnos, nemaju prihoda i zato svojom ukupnom socio-ekonomskom situacijom pravdaju boravak njihove djece na ulicama”, ističe Poturković.

– Učešće u zloupotrebi djece 

Slično kao i Nefić, Poturković smatra da sami građani Sarajeva doprinose lošoj slici na ulicama grada kada je u pitanju prosjačenje.

“Dopirnosimo tako što participiramo u zloupotrebi djece, a pod tim mislim na nas građane koji ne razmišljajući o tome kakve su posljedice, često iz našeg merhameta ili sažaljenja prema djetetu i njegovom stanju dajemo mu novac. Ne razmišljamo o tome da time učestvujemo u društveno neprihvatljivom ponašanju i motivišemo dijete da to nastavi raditi”, smatra Poturković.

Prema njenim riječima posljednjih godinu i po dana najveći broj osoba koje se bave prosjačenjem nalaze se na području opštine Ilidža, gdje boravi najveći broj stranaca i turista. S obzirom da su turisti medij koji najviše privlaći prosjake, veliki ih broj ima i na području opštine Stari Grad, a mjesec ramazana je period kada je na ulicama Sarajeva najveći broj prosjaka.

MUP KS je u 2015. godini evidentirao 3.422 prekršaja prosjačenja što je za 20 posto više nego u 2014. godini. U prvih pet mjeseci ove godine evidentirano je 1.615 prekršaja prosjačenja, što je za 19 posto više u odnosu na isti period 2015. Zakon o prekršaju javnog reda i mira na području Kantona Sarajevo prosjačenje je odredio kao prekršaj.

– Korisnici su djeca do 18 godina 

Sanela Sujoldžić, socijalni radnik Mobilnog tima za djecu, koja obavljaju rad na ulici ističe da je njihov osnovni cilj obilazak gradskih “žarišta” i identifikacija djece koja prose.

“Ulazimo i u lokalnu zajednicu kako bi stekli povjerenje u porodici. Naši korisnici su djeca oba spola do 18 godina, koja su isključena iz zdravstvenog i obrazovnog sistema, koja su diskriminisana, koja su u potrebi… Prepoznali smo da postoje dvije kategorije djece, ona koja su uključena u organizirani kriminal i djeca iz porodica sa lošom materijalnom situacijom. U našem timu je troje ljudi, a pomažu nam i volonteri. Na sve način pokušavamo da spriječimo boravak djece na ulici. Kroz dugogodišnji rad u timu imamo dosta dobrih rezultata, uspijevši ih vratiti u školski sistem. Pored toga pokušavamo i djecu koja su takoreći ‘nevidljiva’ da upišemo u matične knjige kako bi dobili svoj identitet. Najveća satisfakcija u ovom poslu je kada uspijemo da spasimo jedan dječiji život i kada dijete više nije na ulici, nego u školskoj klupi”, kazala je Sujoldžić.

Akos.ba