Sve je više roditelja koji svojoj dijeci ne daju da dišu
Jeste li roditelj koji sa svojim dijetetom radi svaki domaći zadatak, umjesto njega rješava probleme u školi i s prijateljima, kontroliše svaki njegov korak? Ukoliko ste se prepoznali u ovom opisu, možda ste, a da niste ni svijesni, i vi takozvani “helikopter roditelj”.
Termin “helikopter roditelji” odnosi se na roditelje koji su sveprisutni, oblijeću oko dijece, ometaju im igru, brane ih od svih poželjnih i nepoželjnih frustracija i ne ostavljaju ih na miru. Iako kažu da nisu za “helikopter” model vaspitanja, istraživanja pokazuju da je iz godine u godinu sve više roditelja koji svojoj dijeci, žargonski rečeno, ne daju da dišu – piše portal B92
Kod nas je ista situacija, kaže psiholog Milica Grujić.
“Termin dolazi iz američke psihologije, ali obuhvata sve roditelje koji se previše angažuju, previše bdiju u odnosu na svoju djecu”, objašnjava ona.
Ovaj model roditeljstva poguban je i za roditelje i za dijecu. Roditelji su non-stop u stanju zabrinutosti i opterećeni željom da od svega zaštite svoje dijete.
“Ozbiljna istraživanja kažu da je ovaj stil roditeljstva poguban za dijecu prevashodno zato što im time šaljemo poruku da nemamo povjerenja u njih, da ne vjerujemo dovoljno da će oni sami uraditi nešto dobro, pa zbog toga uvijek mora neko od roditelja da se mješa. I sa druge strane, nije dobro zato što dijeca moraju da naviknu od malena na određenu vrstu frustracija kao sastavni dio života”, ističe Milica Grujić.
Ljubav roditelja prema djetetu i njegovu brigu ne može da razumije onaj ko to nije osjetio i doživio. Međutim, stručnjaci kažu da postoji granica između brige i pretjerane brige.
“Roditelj treba da bude uključen u život svog djeteta, treba da bude zainteresovan za to šta se dijetetu dešava, a isto tako treba da pripremi i dijete i sebe da je normalno da se dešavaju greške, da je normalno da postoji frustracija i da ne može da se dobije sve na gotovo. Kao u svemu u životu, najteže je naći balans, ali je taj balans potreban za optimum između kontrole i helikopter roditeljstva i nečega što se zove angažovan i zdrav roditelj”, zaključuje Grujić.
Ukoliko niste sigurni gdje je granica i kako naći balans, nemojte se ustručavati da potražite pomoć pedagoga ili psihologa, kako biste svom djetetu omogućili normalno odrastanje, razvoj i osamostaljivanje.
akos.ba
