Zdravlje
Svaki dio drijenka je ljekovit, plod, list, kora, djelotvoran kod grlobolje, malokrvnosti…
Plodovi se jedu u svježem stanju, zamrzavaju se, suše ili prerađuju u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, sok
Drijenak raste u gotovo cijelom svijetu, ali najbolje uspijeva na području srednje i jugoistočne Evrope i u jugozapadnoj Aziji.
Vrijednost drijenka i njegova ljekovita svojstva prepoznati su još u antičko doba. Tome svjedoče sačuvani zapisi iz Grčke, Rima i Persije koji kažu da se koristio za ublažavanje bolova te za brži oporavak bolesnika.
U prvom vijeku drijen spominje i grčki doktor Dioskorid, autor opsežnog djela “O ljekovitim tvarima”, koje je služilo doktorima i botaničarima sve do renesanse.
Sadrži veliku količinu prirodnog šećera, organske kiseline, pektina, tanina i izuzetno mnogo vitamina C. U njemu ima dvostruko više askorbinske kiseline nego u narandži.
Plodovi se jedu u svježem stanju, zamrzavaju se, suše ili prerađuju u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, sok. Međutim, uprkos tome što se zna da je ovo šumsko voće ukusno, hranljivo i zdravo, u narodu se ne koristi dovoljno.
Svaki njegov dio je ljekovit – plod, list, kora, cvijet, svježe i osušene košpice. Djelotvoran je u liječenju grla, malokrvnosti, ospica, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, za brže zacjeljivanje rana.
Ruski naučnici su ustanovili da kora stabla i listovi drijenka posjeduju antimikrobiološko svojstvo. Mesnati dio ploda i ulje iz sjemenki mogu da se koriste za regeneraciju kože i sluzokože.
Sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi od zrelih plodova pomažu kod dijareje i drugih oboljenja organa za varenje. Ukoliko se uz poremećaj rada crijeva i dijareje javi i groznica, preporučuje se čaj od kore ove biljke.(faktor.ba)
akos.ba
